Mali (uglavnom) trocilindrični motori s direktnim ubrizgavanjem goriva na papiru su odlična ideja – razvijaju visoku snagu (nije rijetkost da 1,0-litreni motor ide i do 130 KS), a pritom im je potrošnja goriva relativno umjerena.
Ali, takvi motori imaju i svoja ograničenja. Njihov obim je najveće ograničenje.
Saradnik za tehničku podršku u Službi tehničke pomoći HAK-a Marina Moravu pitali su koliko često se javljaju problemi s malim benzinskim motorima.
"Na našem tržištu dominiraju dizelaši, novi i oni polovni, koje smo kupili u drugim zemljama EU pa takvi problemi nisu česti. Mali benzinski motori imaju svoja ograničenja i naši čitaoci moraju shvatiti da automobili u koje su ugrađeni ti motori nisu vučna vozila. Kuka se može ugraditi za izuzetno male terete za vuču na ravnom terenu, a nažalost dogodi se da se zakvače manje kamp prikolice za takva vozila i krene se na duže proputovanje. Uzbrdice mogu biti opasne za takve motore.Dogodi se slučaj da imamo veliki automobil, težak više od tonu i pol s motorom s tri cilindra pa mu još dodamo i kuku s prikolicom. Motor je već na granici dimenzioniranja za tako veliko vozilo, a dodavanje prikolice nerijetko ga pogura iznad granice. Šta se onda događa? Vozač osjeti da motor ima snage, ali nažalost ta snaga se odvija na granici izdržljivosti materijala u motoru i to najčešće povlači nekakve prelome na klipnom mehanizmu", kaže on, prenosi HAK.
Prednost ovog tipa motora je koristiti ih za gradska vozila i za vozače koji godišnje rade relativno mali broj kilometara. Potrošnja je nešto niža, a porezna politika vam je naklonjena, što nam je već poznato.
Nažalost, mehanički popravci kod manjih motora ovog tipa nisu fabričkizamišljeni i kod mehaničkih neispravnosti na klipnom mehanizmu potrebno je zamijeniti cijeli motor slično kao i s bijelom tehnikom.
Ne pretjerujte s malim motorima i ne opterećujte ih prije nego što se zagriju. S opterećenjima budite dodatno oprezni, a posebno pripazite na prikolice.
