Gospodin Graem distribuira novine od 1960-ih.

Graem je prije 22 godine kupio bijelu Corollu uvezenu iz Japana, koja je u zemlji trešnjinih cvjetova prešla samo 80.000 kilometara.

Australija i Novi Zeland uvoze puno automobila iz Japana, iako je naravno glavno tržište za polovno željezo iz Tokija istočna Rusija.

Graem je sjeo u svoju Corollu iz 1993. i počeo voziti. Šest dana sedmično, od Velingtona na jugu Novog Zelanda do Nju Plimuta na zapadu ostrva.

To je 350 km u jednom smjeru. Na putu je grad Vanganui u koji gospodin Gream takođe dostavlja novine. I tako svaki dan, sam, u tako običnoj Corolli, tamo-ovamo, naprijed-nazad, već 22 godine.

Budući da sedmično pređe 5.000 km. Vjerovatno se radi o običnom 1.3 ili 1.6 motoru s automatskim mjenjačem. Corolla već ima svoj dvadeseti zupčasti remen, a usput su zamijenjeni uglavnom habajući dijelovi poput ležajeva, kočionih pločica, guma i slično.

Motor i mjenjač su još uvijek originalni. Corollu servisira radionica u Vanganuiju.

Zašto bi jedan čovjek vozio jedan mali auto naprijed-nazad 22 godine? Osim ako ne obaramo rekord kilometraže. Vjerovatno bi bilo bolje da se te novine štampaju na licu mjesta. A ako će automobil voziti iz Velingtona u Nju Plimut preko Vanganuija svaki dan, trebao bi postojati kamion koji će prevoziti više stvari, a posada bi se trebala mijenjati tako da vozač ne poludi od dosade.

Ali u ovom slučaju ne! Gospodin Hebli preuzima novine u Corolli i odlazi, pa se vraća, a onda opet i opet i opet šest dana u sedmici, piše portal "Automobili.ba".