Da su žene oduvijek težile uljepšavanju svjedoči i posljednje otkriće arheologa. Oni su u Iranu pronašli kamenu posudicu koja podseća na tubu u kojoj se prije oko 4.000 godina mogao držati karmin.
Korišćenje kozmetike ima veoma dugu istoriju. Tako se, primjera radi, kohl ajlajner koristi već hiljadama godina, dok su sjenke i puderi pronađeni još u arheološkim nalazištima drevnog Еgipta, Bliskog Istoka i udaljenijih dijelova Azije. Međutim, o karminima se zna dosta manje. Baš iz tog razloga ovo otkriće naučnika na tradiciju uljepšavanja baca potpuno drugačije svjetlo.
"Malo pažnje posvećeno ovoj drevnoj industriji iz bronzanog doba, vjerujem, posljedica je činjenice da se ona smatrala sekundarnom ženskom materijom", rekao je arheolog Masimo Vidal sa Univerziteta u Padovi u Italiji za Smitsonijan Magazin.
Šta krije (potencijalno) najstariji karmin u istoriji
Mala kamena posuda cilindričnog oblika, koja veoma podsjeća na karmin, a koju su arheolozi otkrili u Iranu, sa sobom nosi odgovor na vječno pitanje: kada su žene počele da se šminkaju? Sudeći po ostacima pigmenta koji su u njoj našao - ova tradicija datira još iz perioda prije oko 4.000 godina.
Pretpostavka arheologa bila je da bi "tamno crvena kozmetika" koja se nalazila unutar posudice mogla predstavljati ostatke pigmenta. Analizom sastava utvrđeno je da je dominantni sastojak hematit, dok u tragovima ima i kvarca, braunita, manganita i galenita, prenosi Sajens Alert.
Budući da se u izradi današnjih karmina koriste približno isti sastojci, naučnicima su smjelo zaključili da je u pitanju možda i najraniji primjer upotrebe boje za usne. "Ovo sugeriše da se kozmetika koristila kao važna komponenta ispoljavanja dominantne uloge elite", naveli su arheolozi za magazin Vidal.
Zbog čega je karmin tek sada privukao pažnju arheologa
Posudica sa karminom otkrivena još 2001. godine i sve do danas se nalazila u Arheološkom muzeju Jirofta u Iranu. Pune 23 godine na nju niko nije obraćao pažnju, smatrajući da je samo još jedna u nizu drevnih artefakata koji su pronađeni u dolini rijeke Halil.
Međutim, arheolog Nasir Еskandari i njegov tim uočili su nešto što nijedan istraživač nije: posudica je veoma neobičnog oblika i veličine. Zato su odlučili da je detaljno analiziraju i utvrde krije li ona neku tajnu. Sudeći po rezultatu, nisu pogrešili u procjeni.
