Na oko devet milijardi svjetlosnih godina od Zemlje vreba nešto što se čini kao takozvana kozmička megastruktura u obliku ogromnog prstena.
Toliko je velika da bi njeno postojanje trebalo biti nemoguće, prema novom istraživanju o kojem je izvijestio "Gardijan", dovodeći u pitanje temeljnu pretpostavku našeg razumijevanja svemira.
Poznata kao "Veliki prsten", struktura se proteže u promjeru od nevjerovatnih 1,3 milijarde svjetlosnih godina - što je značajan dio procijenjene veličine vidljivog svemira od 94 milijarde svjetlosnih godina.
Nasuprot tome, najveća poznata galaksija ima "samo" 16 miliona svjetlosnih godina u promjeru. Kad bi bio vidljiv na noćnom nebu golim okom, Veliki prsten bi bio jednak promjeru petnaest punih Mjeseca.
Ovo, prethodno neobjavljeno otkriće, predstavljeno na godišnjem sastanku Američkog astronomskog društva u četvrtak, pridošlica je rastućem popisu neobjašnjivo velikih struktura koje su za naučnike prilično zbunjujuće - ako ne i kontroverzne.
Istraživanje je vodila Aleksia Lopez, astronom sa Univerziteta Central Lankašir u Еngleskoj, koja je prethodno otkrila još veću kosmičku megastrukturu nazvanu "Divovski svod" 2021. godine.
"Na osnovu sadašnjih kosmičkih teorija strukture ove veličine ne bi trebale biti moguće", rekla je Lopez za "Gardijan".
"Možda bismo mogli očekivati jednu izuzetno veliku strukturu u cijelom našem vidljivom svemiru. Trebao bi biti samo jedan, ali ima ih mnogo. Najznačajniji od svih do sada je bio Veliki zid Herkules-Korona Borealis, superklaster galaksija za koji se smatra da ima 10 milijardi svjetlosnih godina u promjeru", dodala je.
Zašto su te megastrukture velika stvar?
One se suprotstavljaju onome što je poznato kao kosmološko načelo, prema kojem bi svemir, u velikoj mjeri, trebao biti homogen (jednak).
Zamislite gledanje golemog, mirnog okeana iz daljine: vidite samo vodu, u svim smjerovima. Prema tom razumijevanju, ne bi trebalo postojati ništa veće od 1,2 milijarde svjetlosnih godina jer, između ostalih razloga, Svemir nije dovoljno star da bi se to formiralo.
Kako bi pronašla Veliki prsten, Lopez je kombinovala podatke o kvazarima u Sloan Didžital Skaj Survi, piše "Gardijan".
Ovi izuzetno svijetli objekti pomogli su da se otkriju daleke i skrivene galaksije. Lopez je zatim primijenila statistički algoritam za otkrivanje potencijalnih struktura u tim galaksijama.
Samo po sebi, ovo otkriće neće biti dovoljno da promijeni naše razumijevanje kosmologije kakvu poznajemo, ali Lopez vjeruje da astronomi ne mogu zauvijek ignorisati implikacije ovih megastruktura.
"Ove neobičnosti se stalno guraju pod tepih, ali što ih više otkrivamo, moraćemo se suočiti s činjenicom da možda naš standardni model treba preispitati", rekla je Lopez za "Gardijan".
