Svake godine milioni kamenih krhotina iz svemira izgore u Zemljinoj atmosferi, mnogi nakratko buknu i pojavljuju se na nebu kao "zvijezde padalice". Ali koliko njih preživi svoje brze padove da udare o tlo?
Stijene iz svemira koje slete na Zemlju poznate su kao meteoriti. Ogromni udari, poput onog koji je vjerovatno okončao vladavinu dinosaurusa prije oko 66 miliona godina, izazvan asteroidom ili kometom prečnika oko 10 kilometara, izuzetno su rijetki. Većina stijena koje padaju na Zemlju su veoma sitne, a relativno mali broj njih preživi svoj vatreni pad kroz Zemljinu atmosferu.
Po procjenama naučnika manje od 10.000 meteorita sudari sa zemljinom kopnenom ili vodenom pvršinom, što je neznatan broj u poređenju sa Mjesecom, koji nema atmosferu i koga pogađaju svemirske stijene različitih veličina: oko 11 do 1.100 tona na dnevnom nivou, a to je oko 33.000 sudara svemirskih stijena veličine pingpong loptice na godišnjem nivou.
Svemirske stijene koje obično završavaju kao meteoriti poznate su kao meteoroidi - mali asteroidi ili najmanji članovi Sunčevog sistema. Veličina im je od jednog metra do zrna prašine prema Američkom meteorskom društvu.
"Meteoroidi su uglavnom fragmenti asteroida ili kometa. Međutim, neki od njih mogu biti ostaci odnešeni sa planeta ili mjeseca. Na primjer, postoji više od 300 poznatih meteorita koji su nastali kao dijelovi Marsa", navodi Meteorološko društvo.
Meteoroidi prolaze kroz Zemljinu atmosferu, sagorijevaju od vazdušnog trenja i stvaraju svijetlosne trake na nebu. Te vatrene stijene koje padaju nazivaju se meteori. Veoma svijetao meteor je poznat kao vatrena lopta. Hiljade vatrenih lopti bukte nebom na Zemlji svakog dana, ali većina njih je iznad okeana i nenaseljenih regiona, a većina je maskiran dnevnim svjetlom.
Većina otkrivenih meteora na Zemlji dolazi iz meteorskih kiša povezanih sa prašinom koju oslobađaju komete. Meteorske kiše ne proizvode meteorite, jer su meteoriti u takvim kišama krhki da bi preživjeli pad na zemlju", rekao je Gonzalo Tankredi, astronom sa Univerziteta Republike u Montevideu, Urugvaj.
Da bi procijenio koliko meteorita uspešno pogodi Zemlju svake godine, Tankredi je analizirao podatke Meteoritskog društva. Od 2007. do 2018. godine, bilo je 95 izvještaja o padu meteorita na Zemlju.
Nemoguće je sa sigurnošću znati koliko meteorita padne u okean i potone na dno neotkriveno. Međutim, 29 odsto Zemljine površine je pokriveno kopnom. Urbana područja, u kojima živi oko 55 odsto ljudi, pokrivaju oko 0,44 odsto zemljišta, naveo je Tankredi.
"Sve u svemu, on je procijenio da vjerovatno postoji oko 6.100 pada meteorita godišnje na cijelu Zemlju i oko 1.800 na kopno", rekao je Tankredi.
Takođe je naveo da se očekuje da svemirske stijene široke 10 metara uđu u Zemljinu atmosferu svakih šest do 10 godina. Stijena koja je dovoljno velika da izazove eksploziju poput one u Tunguskoj oblasti u Rusiji 1908.godine, događa se svakih 500 godina.
Procjenjuje se da će se veliki kosmički udar od stijene širine oko jedan kilometar dešavati svakih 300.000 do 500.000 godina, dok bi se sudar poput onog koji je okončao period krede i uništio dinosauruse mogao dogoditi jednom u 100 do 200 miliona godine
