Prije otprilike pet godina, neuronaučnik sa Medicinskog fakulteta Univerziteta Jejl, Zvonimir Vrselja, Ph.D., i njegove kolege šokirali su medicinsku zajednicu revolucionarnim eksperimentom. Uklonili su mozak svinje iz klanice iz njene glave i lišili ga kiseonika na sobnoj temperaturi tokom četiri sata. Zatim su ga priključili na svoju mašinu za reanimaciju i oživjeli ga - do određene mjere.
Kod živog mozga, vaskularna mreža, odnosno sistem krvnih sudova, prenosi oksigenisanu, hranljivim materijama bogatu krv kroz arterije i kapilare. Istraživači su koristili svoju mašinu, nazvanu BrainЕx, kako bi pumpali mješavinu konzervansa i lijekova u mrtav svinjski mozak, ciljajući puteve koji su obično oštećeni usljed gubitka kiseonika. Mješavina je sadržala zamjenu za krv sa molekulima koji balansiraju pH nivo ćelija, lijekove koji sprečavaju pretjeran imunološki odgovor i antibiotike.
Dogodilo se nekoliko izuzetnih stvari: siva moždana kora poprimila je ružičastu boju. Moždane ćelije nastavile su sa proizvodnjom proteina. Neuroni su počeli da pokazuju znake metaboličke aktivnosti, baš kao i žive ćelije. Mozak je ponovo obavljao osnovne ćelijske funkcije, ali nije bio svjestan - istraživači nisu očekivali tako nešto ekstremno - i nije se mogao nazvati „živim“.
Ipak, istraživači koji su posmatrali ovaj proces rekli su da mozak više nije izgledao mrtav.
Ovaj rezultat „ide protiv svega što smo mislili da znamo o smrti“, rekao je dr Lans Beker, stručnjak za reanimaciju, srčani zastoj i intenzivnu njegu, za New Scientist u novembru. „Nalazimo se u trenutku preokreta paradigme dok redefinišemo šta je život, a šta smrt“, nastavio je Beker, koji je takođe istraživač u Feinstein institutima za medicinska istraživanja u Njujorku.
Nakon testiranja na svinjama, Vrselja i njegove kolege sada proučavaju donirane ljudske mozgove pomoću svoje mašine BrainЕx. To je delikatniji postupak od eksperimenata sa svinjama i nosi ozbiljne etičke posljedice. U verziji eksperimenta sa svinjama, istraživači su se pobrinuli da ne dođe do moždane aktivnosti povezane sa percepcijom. U svoju formulu uključili su sedative koji su sprečavali električnu aktivnost i prekinuli eksperiment nakon šest sati, prema njihovom radu iz 2019. godine objavljenom u časopisu Nature. „Morali smo da razvijemo nove metode kako bismo osigurali da ne dolazi do organizovane električne aktivnosti koja bi mogla odražavati bilo kakvu vrstu svesti“, rekao je Vrselja za New Scientist.
Kod ljudskog mozga, sprečavanje percepcije zahtijeva još veću pažnju. Ako bi ljudski mozak u takvom eksperimentu počeo da se približava svijesti, posljedice bi bile izuzetno složene, kako etički, tako i pravno i naučno, tvrdi Henk Grili, stručnjak za biomedicinsko pravo sa Univerziteta Stanford u Kaliforniji. „To je veoma delikatno sa etičkog, pravnog i naučnog aspekta“, rekao je za New Scientist.
Vrselja je izjavio da on i njegove kolege „nemaju namjeru da bilo koga priključe na BrainЕx mašinu u trenutku smrti“. Ipak, ono što su do sada postigli predstavlja značajan korak ka dokazivanju da moždana smrt možda nije tako konačna kako se ranije mislilo, što budi novu nadu da pacijenti koji se nalaze između života i smrti i dalje mogu biti spaseni.
U međuvremenu, istraživači su postigli određeni uspjeh u održavanju moždanih ćelija „aktivnim do 24 sata“, kako bi testirali tretmane za neurološke bolesti. Nadaju se da će njihov rad pomoći pacijentima sa bolestima poput Alchajmerove i Parkinsonove.
(Telegraf Nauka/Prevention/New Scientist)
