Tim naučnika krenuo je mjeriti moždane talase 87-godišnjeg pacijenta koji je obolio od epilepsije.

Ali, tokom neurološkog snimanja čovjek je doživio smrtonosni srčani udar – što je naučnicima ponudilo neočekivan snimak mozga koji umire.

Otkrilo se da su u 30 sekundi prije, ali i poslije smrti, čovjekovi moždani talasi slijedili iste obrasce koji se vide kod sanjanja ili sjećanja.

"Ovakva moždana aktivnost mogla bi ukazivati na to da bi se sjećanje na pojedine trenutke života zaista moglo dogoditi tokom zadnjih trenutaka života", napisao je tim u svojoj studiji, objavljenoj u "Frontiers in Aging Neuroscience".

Dr Ajmal Zemar, koautor studije, rekao je da je tim, koji je radio u Vankuveru u Kanadi, slučajno dobio prvi snimak umirućeg mozga.

Za "BBC" je rekao: "Ovo je zapravo bilo sasvim slučajno, nismo planirali napraviti ovaj eksperiment niti snimiti ove signale."

Pa hoćemo li se vratiti u vrijeme s voljenima i drugim sretnim uspomenama?

Dr Zemmar je rekao da je to nemoguće reći, prenosi "Radiosarajevo.ba".

"Kad bih skočio na filozofsko područje, nagađao bih da bi vas, ako bi mozak napravio flashback, vjerovatno želio podsjećati na dobre stvari, a ne na loše stvari. Ali ono što je nezaboravno bilo bi drugačije za svaku osobu", rekao je.

Dr Zemar, sada neurohirurg na Univerzitetu Lujvil, rekao je da su u 30 sekundi prije nego što je pacijentovo srce prestalo snabdijevati mozak krvlju, njegovi moždani talasi pratili iste obrasce kao kada obavljamo visoko kognitivne zahtjevne zadatke, poput koncentracije, sanjanja ili  sjećanja.

Nastavilo se to i 30 sekundi nakon što je pacijentovo srce prestalo da kuca - tačka u kojoj se pacijent obično proglašava mrtvim.

"Ovo bi možda moglo biti posljednje prisjećanje na uspomene koje smo doživjeli u životu, a ona se ponavljaju kroz naš mozak u posljednjim sekundama prije nego što umremo", kaže on.

Studija takođe postavlja pitanja o tome kada, tačno, život završava - kada srce prestane kucati, ili kada mozak prestane funkcionisati.

Dr Zemar i njegov tim upozorili su da se iz jedne studije ne mogu izvući široki zaključci. To što je pacijent bio epileptičar, krvario i natekao mozak, dodatno komplikuje stvar.

"Nikad se nisam osjećao ugodno prijaviti samo jedan slučaj", rekao je dr Zemar.

Godinama je nakon prvog snimanja 2016. tražio slične slučajeve kako bi ojačao analizu, ali nije uspio. Ali studija iz 2013. – provedena na zdravim pacovima – mogla bi ponuditi trag.

U toj analizi, američki istraživači izvijestili su o visokom nivou moždanih talas u trenutku smrti do 30 sekundi nakon što su srca pacova prestala kucati – baš kao i nalazi pronađeni kod pacijenata s epilepsijom dr Zemara.

"Sličnosti između studija su zapanjujuće", rekao je dr Zemar.

Sada se nadaju da bi objavljivanje ovog jednog ljudskog slučaja moglo otvoriti vrata drugim studijama o posljednjim trenucima života.

"Mislim da ima nečeg mističnog i duhovnog u cijelom ovom iskustvu bliske smrti", rekao je dr Zemar.

"A ovakva otkrića - to je trenutak za koji naučnici žive", zaključio je.