Jedna vrsta vuka razvila je ljubav prema slatkom.
To pokazuju nevjerovatne fotografije i snimci etiopskog vuka (kako se hrani nektarom plamenog ljiljana. Prvi put je dokumentovano da se ova vrsta mesoždera hrani nektarom, saopštio je Odsek za biologiju Univerziteta u Oksfordu.
Vrlo je moguće da je ovo i prvi put da je vuk djelovao kao polinator, a možda i prvi put da je to slučaj sa bilo kojim velikim mesožderom. Naravno, kažu naučnici, da bi ovo otkriće bilo potpuno prihvaćeno i shvaćeno, potrebno je još istraživanja.
Nevjerovatnu i šokantnu pojavu primijetili su istraživači Programa zaštite etiopskih vukova (EWCP). Oni su utvrdili da pojedini vukovi posjete i 30 cvjetova plamenog ljiljana u jednom naletu. Osim toga, postoje i dokazi društvenog učenja, gdje stariji vukovi uče mlade da se hrane nektarom.
Kada jedu nektar plamenog ljiljana vukove prekrije polen, koji oni dalje prenose. Ovo je prvi put da je zabilježeno kako se neki veliki predator hrani nektarom.
"Otkriće pokazuje koliko toga još možemo da naučimo o jednom od najugroženijih mesoždera. Takođe, to demonstrira kompleksnost interakcija između vrsta koje žive u ovom dijelu Afrike. Ovaj ekstremno jedinstven ekosistem ugrožen je zbog gubitka prostora", rekla je u saopštenju dr Sandra Laj, glavna autorka studije i istraživačica Odsjeka za biologiju Univerziteta u Oksfordu.
“Prvi put sam saznao za nektar plamenog ljiljana kada sam vidio djecu ovčara sa planina Bale kako ližu cvjetove. Ubrzo sam i sam probao – nektar je bio prijatno sladak. Kasnije sam primijetio da to isto rade i vukovi, znao sam da uživaju, da koriste ovaj neobičan izvor energije. Oduševljen sam što smo objavili da je ovo ponašanje uobičajeno među etiopskim vukovima i što smo ispitali njegov ekološki značaj”, rekao je profesor Klaudio Silero, istraživač Odseka za biologiju Univerziteta u Oksfordu.
Еtiopski vuk je najređa divlja vrsta iz porodice pasa na svijetu i najugroženiji je mesožder u Africi. Živi samo na visoravnima Еtiopije i ima oko 500 jedinki u 99 čopora. Studija je objavljena u žurnalu Ecology.
Telegraf/Department of Biology Oxford)
