Prvi sistem za samoposluživanje instaliran je 1986. godine u Kroger prodavnici namirnica tik izvan Atlante. Prošlo je nekoliko decenija, ali tehnologija se napokon proširila širom SAD-a. S obzirom na automatizovani pravac u kojem idu prodavnice namirnica, čini se da robotizovano pakovanje ne može biti predaleko.
Ove nedjelje, MIT-ov CSAIL odjeljak predstavlja RoboGroseri. On kombinuje računarsku viziju sa mekim robotskim hvatačem kako bi spakovao različite vrste proizvoda. Da bi testirali sistem, istraživači su postavili 10 objekata koje robot nije prethodno poznavao na pokretnu traku u prodavnici.
Proizvodi su išli od delikatnih kao što su grožđe, hljeb, kelj, mafini i krekeri, do daleko čvršćih poput konzervi supe, kutija sa obrocima i posuda za sladoled. Sistem za viziju prvo se aktivira, detektujući objekte prije nego što odredi njihovu veličinu i orijentaciju na traci.
Kada hvatač dodirne grožđe, senzori pritiska u prstima određuju da su ona zapravo delikatna i stoga ne bi trebala ići na dno kese – nešto što mnogi od nas bez sumnje nauče na teži način. Zatim, shvata da je konzerva supe čvršća struktura i stavlja je na dno kese.
– Ovo je značajan prvi korak ka tome da roboti pakuju namirnice i druge predmete u realnim okruženjima – rekao je Anan Žang, jedan od vodećih autora studije.
– Iako još uvijek nismo spremni za komercijalnu primjenu, naše istraživanje pokazuje moć integrisanja više modaliteta senzora u mekim robotskim sistemima.
Tim ističe da još uvijek ima dosta prostora za poboljšanja, uključujući nadogradnje na hvataču i sistemima za slikanje kako bi se bolje odredilo kako i u kojem redoslijedu pakovati stvari. Kako sistem postaje robusniji, takođe se može skalirati izvan prodavnica namirnica i u više industrijske prostore poput reciklažnih postrojenja.
