Prema novom istraživanju, unutarnja jezgra našeg planeta se, umjesto da se stalno rotira brže od Zemlje, prvo okreće u jednom smjeru u odnosu na površinu, a zatim u drugom; mijenjajući smjer svakih šest godina.
To nam ne samo pomaže da bolje razumijemo unutarnje funkcioniranje naše planete, već može i objasniti misteriju koji već neko vrijeme zbunjuje naučnike - zašto dužina dana oscilira svakih 5,8 godina.
Još uvijek puno toga ne znamo o jezgru naše planete
"Opazili smo da se unutrašnje jezgro okretalo nešto sporije od 1969. do 1971, a zatim promijenilo smjer od 1971. do 1974. U tom periodu je došlo i do oscilacije u dužini dana", rekao je geofizičar John E. Vidale sa Univerziteta Soutern Kalifornia (UCLA).
"Iako smo posljednjih decenija dosta toga saznali o funkcionisanju Zemljinog jezgra, još uvijek mnogo toga ne znamo. To je zato što ne možemo doći do tog područja i vidjeti šta se tačno zbiva. Sve što znamo, sakupili smo iz indirektnih opažanja, kao što su seizmički talasi."
Ali, i takva vrsta opažanja je dosta učinkovita. Naučnici su uspjeli utvrditi da je unutrašnje jezgro Zemlje vjerovatno vruće, gusta kugla od čvrstog željeza, promjera se otprilike 2.440 kilometara - dakle, malo veća od Plutona. Dokazi takođe sugerišu da superrotira, odnosno da se brže rotira od naše planete.
Analiza podzemnih nuklearnih testiranja
Istraživači su prvi put detaljno opisali ovaj fenomen 1996. godine, s procijenjenom stopom superrotacije od jednog stepena godišnje. Vidale i njegov kolega Wei Wang kasnije su revidirali stopu na 0,29 stepeni godišnje, koristeći podatke iz podzemnih nuklearnih testiranja provedenih sedamdesetih godina prošlog vijeka na ruskom poligonu Novaja Zemlja.
U svom istraživanju vratili su se u prošlost, analizirajući dva testa sprovedena ispod ostrva Amčitka 1971. i 1969. godine i otkrili nešto čudno. Podaci su pokazali da se Zemljino unutrašnje jezgro subrotira umjesto superrotira, odnosno da se okretalo sporije od rotacije Zemlje za oko 0,1 stepen godišnje.
Izgleda da unutrašnje jezgro u punom zamahu superrotira, zatim usporava te ponovno ubrzava, piše Sajns Alert, prenosi Index.hr.
"Očekivali smo da ćemo kod jezgra vidjeti isti smjer i brzinu rotacije kao u prijašnjim testovima, ali umjesto toga bilo je suprotno. Dosta nas je iznenadilo kada smo otkrili da se kreće u drugom smjeru", rekao je Vidale.
Problem dodatnih testiranja
Dani na Zemlji prolaze kroz vremenske varijacije od plus ili minus 0,2 sekunda svakih šest godina, a njeno magnetsko polje takođe oscilira u razdoblju od šest godina. Po amplitudi i fazi, ovi podaci podržavaju teoriju Vidalea da su te dvije stvari povezane.
"Ali, da bismo to s tačnošću potvrdili, potrebno nam je još testiranja, što je malo nezgodno. Naime, postrojenje američkog ratnog vazduhoplovstva koje je bilježilo podatke nuklearnih eksperimenata zatvoreno je 1978, a podzemna nuklearna testiranja više nisu tako opsežna kao nekada."
