Postoji nekoliko koraka u razvoju vakcine. Od stvaranja u laboratoriju, testiranja, odobrenja preko infrastrukture pa do distribucije.
Najvažniji korak je kod testiranja na ljudima, gdje se testiranje vrši u tri faze.
Prva faza je testiranje male grupe ljudi, Druga faza broji hiljade, a Treća faza testira mnogo veći broj ljudi gdje naučnici potvrđuju efikasnost i sigurnost vakcine na većima skalama.
Prije toga, naučnici moraju detaljno proučiti njenu efektivnost. Ali prije toga, vakcina mora da prođe Prvu fazu, gdje se izučavaju nuspojave.
Prvo o čemu se mora govoriti je naš imuni sistem.
Imamo bijela krvna zrnca koja se bore protiv virusa i bakterija, komunikacijske ćelije koje organizuju odgovor i antitijela koja traže "neprijatelje".
Kada se pojavi virus, imuni sistem počinje da ga napada. Samim tim, ubrzava se protok krvi da bi što više odbrambenih ćelija stiglo do virusa i savladalo ga. Uporedo sa tim, raste i tjelesna temperatura.
Kada imuni sistem savlada virus stvaraju se antitijela koja ga prepoznaju. Dakle, prehlada nam ne daje visoku temperaturu, nos koji curi, nego nam to stvara naš imuni sistem dok se bori sa virusom.
A pokretanje ovog sistema, a da se zapravo ne razbolite, je način na koji vakcine deluju.
Ubrizgavanje vakcine, bez obzira na način na koji je ona napravljena je bezopasan, međutim kada naš imuni sistem prepozna virus, ponaša se kao da postoji prava opasnost.
Napada uljez, i stvara "memoriju" antitijela koja će znati kako da se bori protiv virusa u budućnosti.
Tako npr. mjesto uboda boli, jer se povećava protok krivi koju tijelo šalje u cilju da se odbrani od bakterije ili virusa.