Još od svojih početaka Barton je bio prepoznatljiv po svojoj ekscentričnosti i živopisnoj gotskoj estetici u svojim filmovima.

Njegove jedinstvene vizije daju njegovim filmovima sveobuhvatne tonove u kojima se jasno prepoznaje njegov pečat zbog čega je njegova filmografija ispunjena filmovima koji kombinuju gotski horor sa upečatljivim vizuelnim prikazima.

On po čemu je Tim Barton jedinstven jeste njegovo vezanje za pojedine glumce sa kojima često intenzivno sarađuje. Međutim, kada je u pitanju pomenuti film nije baš sve bilo onako kako je režiser planirao. Naime, Barton nije dobio glumca kojeg je želio da vidi u naslovnoj ulozi budući da je njegov prvi izbor za ovu ulogu bio Semi Dejvis Junior, multitalentovani umjetnik koji je bio poznat i kao član čuvene grupe "Rat Pack".

Sama priča vrti se oko naslovnog lika razularenog i lukavog "bio-istjerivača đavola“ iz svijeta mrtvih koga angažuju Adam i Barbara Mejtland kako bi istjerao nove, žive, stanovnike njihove bivše kuće. Čak i među onima u zagrobnom životu Beetlejuice je grub, lukav i bezobrazan i istovremeno morbidno komičan.

Ovaj lukavi brbljivac je spreman na sve pa čak i da pokuša da natjera kćerku tinejdžerku novih vlasnika da se ude za njega kako bi se riješio svijet mrtvih i prešao u svijet živih. Iako na kraju ne uspijeva u svojoj namjeri, bučni i brbljivi Beetlejuice postao je nezaboravna figura pop kulture. Njegova razbarušena zelena kosa i prugasto odijelo dospjeli su čak i na Brodvej sa mjuziklom koji je premijerno izveden 2018. godine.

Još jedan nezaboravni dio filma jeste ritual prizivanja naslovnog junaka, izgovaranje njegovog imena tri puta, koji se provlači kroz cijeli film koji je kasnije često parafraziran i postao trajno nasljeđe pop kulture.

U jednom intervjuu 1999. godine Bartona su pitali o najčudnijim reakcijama ljudi iz studija na njegove kreativne izbore za svoje filmove. Poznati režiser dotakao se izbora glavnih glumca stavivši poseban akcenat na "Beetlejuice" gdje je objasnio kako je njegova prva želja bio Semi Dejvis Džunior.

Reakcija ljudi iz studija na njegovu ideju o glavnom glumcu bila je kako je sam režiser rekao kao kada mački pokažete nešto čudno ili kada jelena uhvatite farovima automobila.

Očigledno da se ljudima iz studija ova Bartonova ideja nije ni malo dopala tako da je na kraju uloga dodjeljena Kitonu.

Iako je u to vrijeme Dejvis bio na zalasku karijere nesumnjivo je da bio ovaj, tada već veteran, unio neki svoj prepoznatljiv štih u glavnog junaka budući da je bila riječ o multitalentovanom umjetniku koji je pored glumačkog imena izgradio i pjevačku karijeru (izdao je nekoliko albuma, nastupao na Brodveju i posthumno dobio Gremi za životno djelo doprinosa muzičkoj industriji 2001. godine). Dejvis je bio etablirano ime i istaknuti član "Rat Pack" (grupe glumac i umjetnika koja se međusobno podržavala i družila među kojima su bili Frenk Sinatra i Din Martin).

Najbolji primjer njihove saradnje je originalni film "Oušnovih jedanaest" gdje se Dejvis pojavljuje pored Sinatre, Dina i Pitera Lavforda. Ova grupa umjetnika značajno je uticala na industriju zabave i istovremeno učinila mnogo na tome da Las Vegas postane turistička atrakcija.

Za razliku od Dejvisa, Kiton definitivno nije ima status legende i pretjerano impresivnu filmografiju iza sebe, ali mu je ova uloga svakako pomogla da svoju karijeru digne na viši nivo. Da stvari budu još interesantnije Kiton je odbio ulogu kada ga ja Barton prvi put pozvao da glumi u njegovom novom filmu. Glumac je u intervjuu 2014. godine pričao o svojim prvim sastancima sa Bartonom i o tome kako uopšte nije razumio šta je cilj ovog ostvarenja.

Saradnja između Barton i Kitona pokazala se kao idealan spoj jer su se njihove ideje efikasno poklapale. Kada mu je Barton rekao da je njegov lik "postojao u svim vremenima i svim prostorima“, Kiton je došao na ideju da sarađuje sa kostimografima kako bi stvorio ekscentrično odijelo sastavljeno od komada odjeće iz različitih perioda koji su ukomponovani u jednu kompaktnu cjelinu.

Kitonova ideja bila je i frizura glavnog lika koja je prema njegovoj ideji trebala da izgleda kao da je upravo gurnuo prst u utičnicu čime je da značajan doprinos razvoju naslovnog lika.

Kada je Barton vidio Kitona u garderobi sve stvari su se posložile i ovaj dvojac je odlučio da još hrabrije i snažnije krene u projekat. Partnerstvo Bartona i Kitona bilo je na vrhuncu krajem osamdesetih budući da su saradnju nastavili na serijalu Betmen kada je nastao jedan od najvažnijih i najomiljenijih filmova o superjunacima svih vremena.

Sve to je dokaz da postoji nešto posebno u kreativnoj komunikaciji između Kitona i Bartona što je Beetlejuicea učinilo jedinstvenim i nezamjenjivim likom. Kiton je u lik unio polet i energiju zbog koje se Beetlejuice činio krajnje opasnim i kao nekoga ko nije iz ovog svijeta, ali istovremeno je čitavo vrijeme bio ironično komičan.

Svemu ovome treba pridodati da je Barton nekoliko godina kasnije opet napravio pogrešan izbor koji srećom nije zaživio na velikom platno budući da je Еdvarda Makazorukog umjesto Džoni Depa trebao igrati Tom Kruz. Definitivno je jasno da bi Dejvis odradio dobar posao, ali hemija koja je postojala između Bartona i Kitona dala je Beetlejuiceu njegovu trajnu ostavštinu.

Još od izlaska filma sada već davne 1988. godine mnogi gledaoci su vapili za nastavkom. Želja će im biti ispunjena ove godine kada u bioskope stiže nastavak pod imenom "Beetlejuice Beetlejuice“ koji će, nadamo se, ponovo donijeti savršenu saradnju na relaciji režiser-glumac.

Pratite nas i putem Vibera