Jedan od filmova koji je obilježio početak novog milenijuma svakako je bio „Gladijator“ Ridlija Skota koji je ujedno jedna od najneobičnijih priča o filmskom uspjehu 2000-ih.
Iako se svaki novi filmski projekat Ridlija Skota iščekivao sa nestrpljenjem budući da je iza sebe imao niz filmova koji su postali klasici, postojala je blaga skepsa prema njegovom novom projektu rađenom u epskom stilu „mača i sandala“ budući da ova vrsta filmova nije rađena još od „zlatnog doba Holivuda“. Međutim, „Gladijator“ se pokazao kao živopisna i očaravajuća karakterna drama koja je uspjela da Rasela Krova momentalno pretvori u originalnog filmskog heroja. Uprkos samom stilu filma i akcionim scenama koje su u kasnijim filmovima beskonačno puta ponavljane, Gladijator je najviše ostao upamćen po svom poetičnom tragičnom kraju.
Smješten u 180. godinu nove ere Gladijator je priča o ponosnom rimskom generalu Maksimusu Desimusu Meridusu koji je postao poznat po svom junaštvu u pobjedama nad Germanskim plemenima koja su se bunila protiv Rimskog carstva. Njegove liderske osobine omogućile su mu da stekne naklonost cara Marko Aurelija koji je u njemu vidio savršenu osobu za preuzimanje carstva nakon njegove smrti. To izaziva bijes carevog stvarnog nasljednika, Komodusa, koji u bijesu ubija svog oca te preuzevši vlast ubija Maksimusovu porodicu i poznatog generala šalje u ropstvo gdje je primoran da se kao gladijator bori u arenama. Priča o osveti i iskupljenju je stara koliko i samo pripovijedanje,ali u samom „Gladijatoru“ dobija jednu posebnu kvalitetu koja je rezultat odluka na samom setu.
Savršeni kraj „Gladijator“ je jedan od glavnih razloga zbog čega film i dalje za mnoge filmske fanove predstavlja svojevrsnu prekretnicu u popularnoj kulturi. Kraj koji je bio posljedica improvizacije tokom snimanja završnih scena. Cijeli film se razvija u pravcu finalnog obračuna između Maksimusa i Komodusa koji konačno moraju dokazati ko bi bio bolji vladar Rim dok ostatak carstva sve to posmatra sa tribina Koloseuma. Maksimus je definitvno bolji ratnik, ali Komodus sklon spletkarenju i varanju zadaje ubod sječivom Maksimusu prije nego što je i borba zvanično počela. Iako teško ranjen Maksimus uspijeva da savlada Komodusa, čime ponovo postaje zakoniti nasljednik trona, ali zbog povreda i sam umire dok gomila sve to posmatra. Umjesto da se fokusira na tragediju trenutka film gledaocima donosi čudnu i dvosmislenu scenu Maksimusa kako trči kroz pšenično polje dok rukama dodiruje vrhove klasja.
Iako je do danas ostala kao jedna od najupečatljivijih scena u filmu sama scena nije bila planirana već je dodana kao posljedica improvizacije Krovovog dublera. Prema riječima samog režisera, produkcijski tim koji je stajao iza filma snimao je u Italiji gdje je Krovov dubler instiktivno dodirivao klasje na setu. Skota je počelo interesovati kako bi ta scena vizuelno izgledala i počeo je pratiti dublerovu ruku uz pomoć stedikema. Režiser je vrlo brzo shvatio da će se kadar lako uklopiti u metaforičke podtonove filma postajući svojevrsni katalizator za besmrtnost ili raj. Filmovi poput ovog zahtijevaju mjesece preciznog planiranja i priprema, ali neki od najvažnijih momenata mogu se desiti zahvaljujući momentima slučajnosti. Vezano za to sam Skot je izjavio kako spontanost može biti od esencijalnog značaja za ono čime se bavi.
„Gladijator“ jeste vrlo utemeljen istorijski ep, ali ubacivanje scene sa klasjem ukazuju na to da Maksimus odlazi u zagrobni život i da doživljava viziju sebe u kojoj je najsrećniji. To implicira nešto duboko u vezi sa Maksimusom, da on u stvari nikada nije želio da vlada carstvom. Iako počašćen što ga smatraju dostojnim izvršavanja careve volje, Maksimus je u duši ratnik koji nikako nije želio teret uspostavljanja reda u haotičnom dobu carstva. Prikaz pšeničnim polja implicira da je Maksimus pronašao mir u saznanju da će carev unuk Lusijus preuzeti kontrolu nad Rimom i krenuti sa uvođenjem reda.
Religiozno kodirane slike takođe pokazuju koliku je bol u sebi nosio Maksimus. Krov je možda zastrašujuća fizička pojava na ekranu, ali jedan od razloga zašto je Maksimus tako uvjerljiv kao akcioni heroj jeste zato što se osjeća kao čovjek koji nema šta izgubiti. Pobjeda nad Komodusom nije bila samo kako bi se spasilo carstvo već i osveta onome koji je ubio njegove najmilije. Očito je da je Maksimus nosio teret istjerivanje pravde za pobijenu porodicu i samo u pobjedi nad njihovim ubicom može pronaći smiraj. Ujedno njegova smrt podrazumijeva da im se može pridružiti u zagrobnom životu što upravo ilustruje scena sa pšeničnim poljem.
„Gladijator“ je postao jedan od rijetkih kulturnih događaja koji je uspio da objedini kritičke pohvale i komercijalni uspjeh. Sam datum premijer (početak maja 2000. godine) omogućio mu je da postane jeda od najgledanijih blokbastera te godine prije nego što su dominaciju u ovom polju preuzeli filmovi o superjunacima. Spektakl je ujedno vrlo dobro prošao i kod Američke filmske akademije osvojivši pet zlatnih kipića. Istina Skot nije osvojio Oskara kao najbolji režiser (zbog čega nije krio razočaranost) ali je nagrađen kao najbolji film uz Oskara za najbolju glavnu mušku ulogu koja je pripala Raselu Krovu.
Tu se nije završila priča o ovom ostvarenju budući da je nakon godina pripremnog pakla nastavak filma konačno stigao u postprodukcionu fazu i trebao bi se pojaviti u bioskopima ove jeseni. S obzirom na kraj prvog ostvarenja nije iznenađenje da Krov nije namjeravao ponoviti svoju ulogu, ali u glumačkoj postavi pojaviće se mnoga poznata imena Pola Meskala, Džozefa Kvina, Denzila Vošingtona i Pedra Paskala kao i Koni Nilsen i Džimona Honsoua koji će reprizirati svoje uloge iz originala.
