Ako bi smo igrali igru pogodite naziv filma prema opisu radnje onda bi priča išla ovako. Bivši pilot koji je tragično odveo cijelu svoju ekipu u smrt ima strah od letenja kao posljedicu svih ovih događaja. Kada ga partnerka napusti, on se ukrcava u avion u kojem je ona, nadajući se novoj prilici.
Tada se u priču miješa sudbina pa se tako obojica pilota, ali i veliki broj putnika otruje hranom. Kako ne postoji ni jedna druga opcija pred bivšim pilotom je težak zadatak, da savlada svoju traumu i bezbjedno prizemlji avion. Ako ste koji slučajem rekli „Ima li pilota u avionu (Airplane!)“iz 1980. godine vaš odgovor je tačan. Ako ste rekli „Nulti sat (Zero Hour!)“ iz 1957. godine opet ste u pravu.
Nameće se pitanje kako i jedno i drugo može biti istina, ali vjerovali ili ne „Ima li pilota u avionu“ nije samo jedna od najboljih komedija u istoriji već i rimejk filma „Nulti sat“, iako je ovaj drugi film napeta drama, a prvi parodija za pamćenje. Iako je „Imali pilota u avionu“ žanrovski suprotan od izvornog filma, parodija je ostala nevjerovatno dosljedna originalu, precizno i nevjerovatno vijerna. A činjenica da bi se rimejk drame mogao tako dobro rekonstruisati kao komedija svjedoči o viziji slavnog režiserskog trija: Dejvid Zaker, Džeri Zaker i Džim Abrahams koji nas je nažalost napustio 26. novembra u 80-oj godini života i tako ostavio veliku prazninu u svijetu holivudske komedije.
Kako je „Nulti sat“ postao pista sa kojeg je „Imali pilota u avion“ uspješno poletio je zaista fascinantna priča. Kako je jednom prilikom ispričao Džim Abrahams koji je režirao film sa svojim čestim saradnicima Džerijem i Dejvidom Zakerom (u Holivudu su bili poznati i kao ZAZ) jedan od načina na koji je trio prikupljao materijal za njihovo malo pozorište po imenu „Kentaki pečeno pozorište (The Kentucky Fried Theater)“ bio je snimanje televizijskog programa nakon čega bi pregledavali materijal u potrazi za materijalom koji bi se mogao ismijavati. Jednog jutra, pregledajući snimke, naišli su na film „Nulti sat“.
Film koji je napisao Artur Hejli (pisac koji je napisao roman „Aerodrom“ koji je takođe pretvoren u film 1970. godine) privukao je njihovu pažnju i odgledali su ga do kraja. Napravili su prvi scenario prije nego što su snimili svoj prvi film, „Kentaki pečeni film (The Kentucky Fried Theater)“, ali su iskreno priznali da nije bio dobar. Inspirisani „Nultim satom“ trio je ponovo krenuo u pisanje scenarija. Njihovi prvi nacrti sadržavali su lažne reklame, slično kao i u njihovom prvom filmu, ali kako su napredovali shvatili su da je Hejlijeva priča jaka i da bi lažne reklame, koliko god bile smiješne, poremetile tok filma.
Zbog toga su se mudro odlučili držati zapleta „Nultog sata“ (Abrahams je jednom prilikom priznao“ Mi uopšte nismo bili scenaristi, mi smo pisali skečeve“). Zato su se odlučili držati originalnog zapleta, toliko vjerodostojno, da su se plašili da bi mogli završiti na sud zbog autorskih prava. Želeći izbjeći i tu mogućnost, ZAZ je počeo pregovarati o pravima za rimejk filma, kako bi osigurali da „Ima li pilota u avionu“ bude zaštićen zakonom o parodijama. Dobili su prava koja su bila u suvlasništvu Vorner Brosa i Paramaunta za nekih 2500 dolara. Tako su, sa punom kreativnom slobodom, mogli koristiti „Nulti čas“ onako kako je njima odgovaralo.
Iako je izgledalo da su svi problem riješeni javio se onaj najveći jer nijedan studio nije želio da snimi film. „Kentaki pečeni film“ dao je ZAZ-u određeni kredibilitet, ali svakako ne dovoljno velik da se neki od studija okuša sa filmom koji će režirati debitantski trio. Konačno, i taj je problem je nestao kada su se pojavili Majkl Ajzner i Džefri Karcenberg iz Paramaunta koji je odlučio da se ipak upusti u avanturu i snimi film.
Uprkos strahu da bi studio mogao pokušati prepraviti scenario i time uništiti ono za čime je ZAZ žudio ipak se ulazak studija u film pokazao kao neprocjenjiva pomoć. Ljudi iz studija pomogli su neiskusnoj trojci podučavajući ih kako da zaplet pretvore u šalu i obrnuto, gdje napraviti rezove, kako zadržati fokus na zapletu pri čemu su uklonili sav višak materijala koji nije bio potreban. „Nulti sat“ još uvijek je bio njihova ideja i ZAZ je ostao pri svojoj namjeri da ga koristi kao temelj za „Imali pilota u avionu“.
Do određenog stepena. Naime,Dejvid Zaker se jednom prisjetio kako su bili jako odlučni da naprave crno-bijeli film čija radnja se odvija u avionu sa elisama kao što je to bilo u originalu. Sa druge strane Ajzner je bio izričit da film bude u boji i u mlaznom avionu. ZAZ je bio uporan da se film uradi onak kako su ga oni vidjeli da bi im Ajzner rekao „Možete nastaviti snimati crno-bijeli film u avionu sa elisama i on bio mogao biti vrlo uspješan, ali to neće biti u ovom studiju“.
Na kraju je trio popustio i kasnije priznao da je to bio pravi potez. Za ZAZ je bilo vrlo bitno da glumci urade sve ozbiljno iako im je Paramaunt predlagao imena kao što su Bil Marej i Čevi Čejs, oni su željeli ozbiljne glumce koji će se smijati sopstvenom izgledu na filmu. Drugim riječima željeli su glumce koji će ozbiljno odigrati svoju ulogu kao da je riječ o filmu koji je dramatičan baš kao „Nulti sat“ ne obazirući se na činjenicu da je riječ o komediji. Glumci poput Čejsa i Mareja, barem u tom periodu, bili su sjajni u komedijama jer svoje likove kreirali znajući da su u komedijama, ali da bi se stvori komičan lik tako što bi se scena odigrala ozbiljno i dramatično (i time je učinili komičnom) bio je potreban set vještina koji ni jedan od ove dvojice nije imao.
Čarlton Heston bio je jedan od glumac kojeg su željeli kao i Džordž Kenedi, ali su oni odbili uloge. Međutim, Rober Stak, koji je bio visoko na listi njihovih želja pristao je da igra kao i Lojd Bridžis i Piter Grejvs. Interesantno je da je u „Nultom satu“ pilota igrao Еlroj „Ludonogi“ Hirš koji je u to vrijeme bio profesionalni igrač američkog fudbala pa izbor Karima Abdula-Džabara za ulogu kopilota predstavlja zabavan omaž originalu. Još jedan nenamjeran omaž originalnom filmu predstavlja glumac koji je vjerovatno najviše profitirao iz ovog filma, Lesli Nilsen, koji je rođeni Kanađanin dok se događaji iz izvornog ostvarenja dešavaju upravo na nebu iznad Kanade.
ZAZ nije samo koristio „Nulti sat“ kao osnovu za „Imali pilota u avionu“ već su doslovno prekopirali gotovo sve iz filma: pokrete kamere, dijaloge, imena likova i pokretače zapleta. Sve što se događalo u originalu dešavalo se i u rimejku, od susreta dječaka Džoija sa pilotima u kokpitu preko pilota i putnika koji su se teško razboljeli jer su jeli ribu do uspaničene putnice koju ošamare kako bi se smirila. Jedina scena koja nije u originalu, kada časna sestra pjeva bolesnoj djevojčici, parodija je scene u filu „Aerodrom“ iz 1975. godine, dakle isti žanr, samo drugi film. Inače, „Imali pilota u avionu“ kada se sve sagleda nije ništa drugo do „Nulti sat“ u boji, ali to još uvijek ne objašnjava kako se melodramatični film katastrofe pretvara u komediju kada je praktično riječ o istom filmu.
Trio ZAZ je to vješto postigao produžavanjem scena sa neočekivanom, blesavom kulminacijom. Scena u kojoj se kamera kreće po instrument tabli je identična samo što je u parodiji produžena sa suludim ciframa koje se pojavljuju. Ženi koja je ošamarena kako bi se smirila događa se ista stvar kao i u originalu samo što se u komediji scena nastavlja sa čitavim redom ljudi koji šamaraju putnicu. „Izabrao sam pogrešnu sedmicu da prestanem pušiti“ rečenica je koja se čuje u originalu i u parodiji ali u parodiji se nadovezuju rečenice tipa „Izabrao sam pogrešnu sedmicu da prestanem snifati ljepilo“ ili „Izabrao sam pogrešnu sedmicu da prestanem piti amfetamine“.
Dječakova posjeta kokpitu identična je u oba filma samo što u parodiji produžena kapetanovim neprikladnim pitanjem. Tu treba dodati i vizuelne gegove u pozadini poput gomile tegli majoneze iza doktora na klinici Mejo i nelogičnih odgovora u dijalozima poput razgovora doktora Ramaka (Lesli Nilsen) i stjuardese Еlejn Dikinson (Džuli Hagerti) „ Recite kapetanu da mora hitno sletjeti. Ova žena mora u bolnicu“. „Bolnica!? Šta je u pitanju? (misleći na bolest)“ „ To je velika zgrada sa pacijentima, ali to sada nije bitno“.
„Ima li pilota u avionu“ uspio je da osvoji srca publike i napravi uspjeha na bioskopskim blagajnama zaradivši blizu 84 miliona dolara sa budžetom od oko 3,5 miliona dolara. Napravivši ovaj uspjeh film se odvojio od gomile postavši jedna od najistaknutijih komedija svih vremena, ostvarenje koje je promijenilo žanr komedije. U međuvremenu „Nulti sat“ je uglavnom zaboravljen i u najboljem slučaju njegovo ime se može čuti na nekom od pab kvizova. Ali bez ovog ostvarenja ne bi bilo ni „Imali pilota u avionu“ ni serije „Policijski odred“ kao ni filmskog serijala „Goli pištolj“ i zbog ove činjenice „Nult sat“ svakako ne zaslužuje da bude zaboravljen.