"Naša je realna snaga duhovna, nažalost u našoj kulturi sve više pozapadnjačena. Ona u sebi sve manje ima svoj zaštitni znak", rekao je Kusturica.

Kusturica je napomenuo da je u govoru prilikom uručenja Sretenjskog ordena pomenuo da se pod firmom "novog komunizma" svijetom širi nova ideologija, osakaćena verzija marksizma, koju u formi kvazirevolucije sprovodi deset milijardera.

"U vrijeme apsolutne dominacije ideološkog pristupa imamo male šanse da se odbranimo ako se ne uhvatimo za vlastito korijenje i iz njega ne budemo kreirali našu autentičnu sliku svijeta. Mi tu sliku nemamo, mi imamo ideologizovanu sliku svijeta koja je usklađena, uglavnom sa Zapadom, i koji je vrlo uspješno nameće", rekao je Kusturica za magazin "Odbrana".

Kusturica je napomenuo da se ovdje televizije, domaći filmovi i serije ne baziraju na Žiki Pavloviću, na Kokanu Rakonjcu, na našoj tradiciji, nego se prihvataju obrasci holivudskog filma, koji se praktično već raspao i nema svoj zaštitni znak.

On je istakao da je "moralni kapital srpskog naroda ogroman", ali da je cijeli zbir događaja trošio u međuvremenu moralni kapital srpskog naroda.

Taj moralni kapital je, kako je pojasnio, stvoren oslobađanjem od Osmanlija, nastavkom srednjovekovne ideje stvaranja zakona, ustava, prihvatanjem poslije Francuske buržoaske revolucije ozbiljnih modela koji su ustanovljeni i primenjeni, a kapital su i pobjede u Balkanskom ratu, u Prvom svjetskom ratu.

Kustirica je naveo da je, nažalost, uslijedilo gubljenje te državnosti, koja je bila uokvirena u nešto što nije bio izbor srpskog naroda, jer je Srbija završila Prvi svjetski rat bez svojih granica, između dva svjetska rata praktično je počela da gubi Kosovo, najviše u vrijeme druga Tita, koji je Srbima zabranio povratak na Kosovo, a pustio Albance da tamo ulaze.

Napomenuo je i važnost Vojske Srbije, da je njeno uništavanje rađeno po nečijem nalogu, ali i da ona ponovo dobija svoj profil, te istakao da mu je posebno drago što se pominje ideja da se služi vojni rok, što je bitno poistovećivanje sa mogućnošću da se odbrani sopstvena teritorija.

Na pitanje kakav je epilog NATO agresije na Jugoslaviju 1999. godine i uvođenja orvelovskog pojma "humanitarno bombardovanje", Kusturica odgovara da su "Amerikanci pokazali da su šefovi u Evropi".

"Što je bilo možda važnije da se pokaže Evropljanima, nego nama. Rusima su dali upozorenje da će nastaviti... Ono što je najčudnije i najneverovatnije, njihova vera u propagandu je toliko velika da oni skoro kao što su tretirali Miloševića, tako sada, možda za dve oktave više, ali vrlo slično, tretiraju Vladimira Putina i Rusiju, koja je dobro naoružana. To nikako ne mogu da raspetljam u svojoj glavi...", kaže Kusturica.

Prema njegovim riječima, Srbija ima jako pametne ljude, genetičare, sportiste, istoriografe, profesore književnosti, biologe...

"Nažalost, dugo u Srbiji nije uspostavljen sistem do čijih visina bi ti ljudi mogli sa lakoćom da dopru... Taj prostor su nalazili izvan granica. Istinski heroji postoje u običnom životu, oni postoje i u literaturi, ali mi sa njima ne operišemo. Imamo mladog pisca koji se zove Vladimir Kecmanović, koji je na nivou najboljih savremenih ruskih pisaca", navodi Kusturica.

Pomenuo je iz istoriografije Miloša Kovića, Mila Lompara, Vladu Dimitrijevića u Čačku, dobre novinare...

On je ocijenio da "ideale ubija internet" i objašnjava da "čovek ulazi u fiktivnu sferu u kojoj mu se radoznalost hrani uglavnom time šta je ko rekao, da li je neko napravio nešto smiješno..."

"Znao sam po pet dana da pravim jedan geg na filmu... A to sada kamera snimi slučajno, na nekom uglu neke ulice, i podeli svetu. Internet jeste velika pomoć, ali kao i sve u ljudskom životu, on ima i drugu stranu. Smanjuje ljudski potencijal i troši energiju", ističe Kusturica.

Kada je riječ o takozvanoj "kulturi poništavanja", Kusturica navodi je ona dio Hantingtonove teorije da zapadna Evropa nema mnogo šanse da opstane.

"Američki filozof Volter Sol kaže da savremeni čovjek vjeruje u vječnu sadašnjost. To je apsolutni paradoks, ali je tačno. Sad i ovog trenutka. Šta je bilo prije, šta će biti poslije, potpuno je nevažno", navodi Kusturica.

Slavni reditelj je naveo i da "vjeruje u kulturu kao izvor religiozne misli", vjeruje i u ideju da postoji bogočovjek, ne čovjekobog, kao što vjeruju protestanti, da postoji neka viša sfera "u kojoj nije baš sve tako jasno kao što se čini" i koju je potrebno odgonetati.

"Postojanje pravoslavlja i crkve kao institucije otvara taj ogromni prostor koji je usklađen sa idejom da je samo jedna sedmina ljudskog mozga ono što mi znamo, a da iza toga postoji čitavo jedno nepoznato prostranstvo", kaže Kusturica i zaključuje da je duhovni refleks bitan, jer "kad on ne postoji, onda ne postoji ni čovjek".