Leonardo je spojio srednjovjekovno enciklopedijsko znanje sa egzaktnom modernom metodom opažanja. Slikarstvo je učio kod Verokija, naslikavši na njegovom "Krštenju Hristovom" anđela koji kleči.

Slijedile su zatim: nedovršene kompozicije "Poklonjenje kraljeva" i "Sveti Jeronim", slike "Bogorodica u pećini" i zidna slika "Posljednja večera", prvo monumentalno djelo visoke renesanse, u kome su savršeno povezani likovi u pokretu, sa izrazom dramatskog uzbuđenja.

Leonardovom firentinskom razdoblju pripada portret "Mona Lize Đokonde", a u drugom, milanskom periodu nastale su slike "Sveta Ana s Bogorodicom i Isusom" i "Sveti Jovan Krstitelj".

Od Leonardovih vajarskih radova nije sačuvan nijedan, pa se o njihovom izgledu može suditi samo po crtežima i studijama. Kao graditelj, Leonardo je izvodio inženjerske, regulacione i fortifikacione radove i stvarao urbanističke osnove i planove za idealne gradove budućnosti.

Područje njegovih naučnih istraživanja obuhvata još i matematiku, fiziku, mehaniku i anatomiju, a u nauci o umjetnosti glavno djelo mu je "Traktat o slikarstvu", koje sadrži njegova zapažanja, zaključke i pouke o slikanju.

Leonardo da Vinči umro je 1519. godine.