Na "Еvroviziji" koja je održana 2004. godine u Turskoj, Željko Joksimović je bio proglašen favoritom, a zauzeo je visoko drugo mjesto, odmah iza Ukrajinske predstavnice Ruslane.
Danas, dvije decenije kasnije, članovi delegacije koji su bili dio tog nezaboravnog putovanja u Istanbulu podijelili su u javnosti priču o tome kako je nastala pjesma koja je promijenila tokove muzičke scene, kao i kako je izgledao susret sa Еvropom u tom ključnom trenutku.
- Tada sam živjela na vrhu Balkanske i to je dio grada gdje nema parkinga, dok sam se vrtila tih dvadesetak minuta u krug tražeći parking, iskoristila sam momenat da napišem tekst. Vjerovali ili ne u automobilu, negdje kod Zelenog venca, nastalo je „Lane moje“ – kaže Leontina i dodaje da se "Lane moje" u odnosu na sve druge pjesme prije nje i poslije nje i dalje izdvaja:
- „Lane moje“ i dalje stoji na nekom tronu u odnosu na sve pjesme koje su bile do tada i nakon toga. Ona se nekako izdvaja – zaključila je Leontina u emisiji „Prvi red“ na televiziji K1.
Ključ uspjeha na Еurosongu
- Pjesama je bilo ovakvih i onakvih, ali je Željko shvatio ključ - šta je to autentično, atraktivno, interesantno. Da možeš, naravno, biti autor, što je on prije svega, ali i da budeš reprezenter svoje zemlje - rekao je Darko Kamarit, reditelj TV prenosa "Еvropesma-Еvropjesma".
Željkova pjesma postala je magnet za publiku, medije, ali i druge delegacije.
- Kada je Željko uradio tu pjesmu, odmah se osjetilo da ima težinu, da je jaka, dobra, nesvakidašnja. Onaj ko se razumije u muziku mogao je odmah da shvati da imamo pravu stvar u pravim rukama. RTS je bio nosilac cijele priče, imali su svoju organizaciju za sve što su radili. Međutim, pošto je veća ekipa bila oko Željka Joksimovića, pokojni Tijanić nije dozvolio da svi idu. Odnosno, nije htio da plati da svi idu, zbog troškova avionskih karata, hotela. Tada smo se mi sami organizovali i tada dolazi do mene. Ja sam bio pristalica da se uradi veliki broj reklamnog materijala i da se dijeli po cijelom Istanbulu, jer to su bili potencijalni glasovi za Željka. Napravio sam preko sto hiljada bedževa, privjesaka, hemijskih olovaka - kaže Bane Obradović i dodaje:
- Za Željkom su trčali brojni novinari i predstavnici drugih delegacija. Po tome se primjećivalo da je on favorit i da je mnogo dobro. Sve je upućivalo na to da je on favorit. Kada je imao pres konferenciju ili probu, mnogo je ljudi bilo iz drugih delegacija koji su došli da vide Željka, da uzmu autogram, da ga pitaju nešto. Željko zna dosta stranih jezika, tako da mu to nije bio problem, da sa svima malo porazgovara. Mnogo se toga promjenilo nakon tih 17 dana kada smo se vratili iz Istanbula. Cijena, posjeta, koncerti - promjenili smo način rada - zaključio menadžer Željka Joksimovića.