Srpski pjesnik Miroslav Maksimović dobitnik je književne "Velike nagrade Ivo Andrić" za životno djelo koju dodjeljuje Andrićev institut, dok je isto priznanje za najbolji roman dobio ruski pisac Jevgenij Vodolazkin za ostvarenje "Brizbejn", saopšteno je danas na konferenciji za novinare u Beogradu.
Ovu odluku saopštio je Žiri za dodjelu ove prestižne nagrade čiji je predsjednik Milo Lompar, te čanovi Slađana Ilić i Želidrag Nikčević.
Miroslav Maksimović jedan je od vodećih srpskih pjesnika, čija su djela prevođena na mnoge strane jezike, a dobitnik je najprestižnijih srpskih književnih nagrada.
Maksimović je autor jedanaest zbirki poezije i dve knjige eseja, a rođen je u Njegoševu 26. maj 1946. godine.
Najvažnije Maksimovićeve zbirke su "Spavač pod upijačem", "Menjači", "1972", "Soneti o životnim radostima i teškoćama", "55 soneta o životnim radostima i teškoćama", "Nebo", "Izabrane pesme", "Beogradske pesme", "77 soneta o životnim radostima i teškoćama".
Ruski pisac Jevgenij Vodolazkin doktor je filoloških nauka, proučavalac stare ruske književnosti i poliglota. On je mnogo prevođen i često nagrađivan.
Na srpski jezik su prevedeni svi njegovi romani: "Otimanje Evrope", "Lavr", "Solovjov i Larionov", "Avijatičar" i "Brizbejn". U Srbiji je objavljena i knjiga Vodolazkinovih eseja "Dom i ostrvo ili instrument jezika".
Vodolazkin je po objavljivanju nagrađenog romana rekao da njegovo djelo nema veze sa istoimenim gradom, objasnivši da je "Brizbejn simbol odlaska sa druge strane zemaljske kugle - cilj načinjen od snova i od napora, koji je nedostižan".
Glavni junak romana "Brizbejn" je Gleb Janovski, virtuoz na gitari koji na vrhuncu svoje karijere prestaje da svira zbog Parkinsonove bolesti.
Našavši se u Njemačkoj, on pokušava da sačuva uspomene koje bi mogle da izblijede, sjećajući se sovjetske Ukrajine, djetinjstva u Kijevu i gubitka osjećaja velike domovine poslije raspada Sovjetskog Saveza. Izgleda kao da je svuda bio, osimu Brizbejnu, gdje je sanjao da otputuje.
"Velika nagrada Ivo Andrić" dodjeljuje se od 2015. godine, kada su nagrađeni Matija Bećković i Vladimir Kecmanović, a nakon njih laureati su bili Dušan Kovačević, Zahar Prilepin, Ju Hua, Bora Đorđević, Goran Petrović, Rajko Petrov Nogo, Dragoslav Mihailović, Guzelj Jahina, Milovan Danojlić i Peter Handke.
