Film koji bi se mogao nazvati životnim djelom Klinta Istvuda i svojevrsnom prekretnicom u njegovoj karijeri, kako u glumačkoj tako i u režiserskoj, svakako je vestern "Neoprošteno“ ("Unforgiven“).
Film koji je pored četiri Oskara (među kojima su i oni za najbolji film te najbolju režiju) označio kraj ere romantizacije vesterna te okrenuo pomenuti žanr naglavačke i nakon više od trideset godina od svog pojavljivanja odolijeva testu vremena. Bio je to film koji je imao mnogo toga u sebi osim pukog hvalospjeva bezbrojnim bezimenim likovima koje je Istvud igrao budući da je i danas jedan od njegovih najhvaljenijih radova. Ono što je vjerovatno još više doprinijelo kvalitetu filma jeste činjenica da je sam proces produkcije ispunjen fascinantnim detaljima koji su ostvarenje učinili onakvim kakvim jeste.
Scenarista filma Dejvid Veb Pipls u razgovoru za Los Anđeles Tajms istakao je kako se Istvud dočepao scenarija još 1985. godine nakon što Frensis Ford Kopola nije uspio dobiti finansijska sredstva za realizaciju ovog projekta. Sa druge strane, Istvud je u svom govoru održanom pred Američkim filmskim institutom tvrdio da je za scenario čuo još 1981. godine. Scenario je prvobitno nosio naziv "The Cut-Whore Killings“ ili " The William Munny Killings”, od kojih se nijedan od njih nije dopadao slavnom glumcu i režiseru, dok je čitav Istvudov tim prosto bio zgrožen scenarijem tvrdeći da je to najgori materijal koji su ikada pročitali. Međutim Istvudu se scenario dopao, možda i zbog toga što je sam glumca bio jedno od najprepoznatljivijih, ako ne i najprepoznatljivije, lice vesterna i želio je da uradi nešto potpuno suprotno od svih filmova u njegovoj dotadašnjoj karijeri. Međutim, iako je Istvud imao scenario u rukama odlučio se da ne pravi film odmah već da ga “ostavi u ladici” za neka buduća vremena što će se pokazati kao odličan argument da film bude još bolji.
Nekoliko je razloga zašto je do početka snimanja trebalo proći oko šest godina. Prvi razlog bilo je oklijevanje Istvuda da odmah krene u produkciju filma. Pipls je u razgovoru za Los Anđeles Tajm istakao kako je, iako je već imao prava na film, glumac stalno spominjao da će ga raditi “iduće godine”. To je potvrdio i Istvud koji je u jednom intervjuu spomenuo kako je želio da radi neke druge stvari tvrdeći kako je već napravio hrpu vesterna. Ova odgađanja omogućila su Istvudu da dobro razmisli o filmu i likovima dajući mu priliku da razumije i osjeti tugu i prazninu koja je bila potrebna za lik Vilijama Munija.
Još jedan faktor koji je uticao na poduže odlaganje snimanja filma bile su same godine glumca i režisera budući da, kako je sam istakao, nije bio dovoljno star da savršeno odigra lik Munija. To je potvrdila i njegova bivša partnerka Frensis Fišer koja je takođe glumila u filmu.
Godine 1990. Istvud se sjetio da ima scenario i smogao snage da konačno počne da snima projekat jer je počeo da strahuje da bi za nekoliko godina mogao biti prestar za ovaj lik. Scenarista Pipls tvrdi da je ključni momenat bio kada je Istvudova supruga pozvana na Telurid film festival te godine i posvjedočila Klintovom trenutku prosvjetljenja. Kada je glumac izašao na stejdž prosto je bio oduševljen i preplavljen emocijama zbog atmosfere i prijema da je zaključio da je to ta godina koja je idealna za snimanje njegovog vesterna. Godine 1991. Klint i njegov producentski tim otišli su u Albertu u Kanadi i snimanje je počelo.
Zanimljivo je primjetiti da je i sam Istvud vidio da Muni mora biti u određenoj dobi kako bi što vjernije djelovao na velikom ekranu. U stvarnom život ne morate da budete stari i uveli kako biste postali lik koji je pun grijehova, ali za film je to poželjno. Kako bi stvari funkcionisale Vilijam Muni je morao biti stariji jer sama srž filma bila je priča o osobi u potrazi za iskupljenjem, odnosno neuspjelom pokušaju da to postigne uprkos svom trudu. U središtu filma bio je lik koji je ostario pod nemilosrdnom rukom vremena i okrutnošću siromaštva uz gubitak voljene osobe zbog čega je Istvud morao da čeka do početka devedesetih kada je napokon izgubio svoj dječački lik i primjereno ostario što je bilo ključno za glumu Vilijama Munija, čovjeka koji je nemilosrdno ubijao žene i djecu.
Mlađi Klint bio bi svakako energičniji, ali njegova starija i iskusnija verzija bila je savršena za ovaj lik i film u cjelini. U to vrijeme Istvud je stekao određenu auru i zrelost što je bio svojevrsni da je glumac faktički bio na vrhuncu početkom devedesetih. Do tog period glumio je već u nizu kultnih vesterna od "Dolarske trilogije” do refleksne obrade svoje vestern pojave u filmovima “Nepoznati zaštitnik” i “Bljedoliki jahač”. S obzirom na to da se, gledajući unazad, podtekst “Neoproštenog” oslanja na mitove Istvudovih likova i karakterizaciju vesterna tokom godina sve to je na kraju pomoglo uzdizanju ostvarenja od običnog kaubojskog filma do jednog od najvećih vesterna u istoriji.
Puno je napisano o uspjehu filma koji je postao jedan od zaštitnih znakova, ne samo žanra vesterna, već i kinematografije u cjelini. U svom debitantskom vikendu zauzeo je prvo mjesto na box-office listi ali i sakupio četiri zlatna kipa Američke filmske akademije iz devet nominacija te dokazao briljantnost Istvuda kao glumca ali i režisera. Istovremeno, ostvarenje je pokazalo da je strpljenje zaista vrlina kako u produkciji tako u naraciji. Litl Bil strpljivo je odvojio svoje vrijeme kako bi sistematski eliminisao sve one koji su željeli osvetiti žrtve u Big Viskiju, Vilijam Muni čekao je savršenu priliku da izvrši svoju krvavu osvetu nad onima koji su ubili njegovog prijatelja i konačno Istvud je u, svom prepoznatljivom stilu podsticanja umjetnosti da reflektuje život, odvojio nekoliko godina svog života kako bi glumio i režirao svoje najhvaljenije djelo. Ispostavilo se da je upravo to ono što je trebalo “Neoproštenom”.
