Pjevačica Slađana Milošević preminula je u 69. godini. Ona je dugo vodila borbu sa rijetkom autoimunom bolešću.
Slavna rokerka je prije nekoliko mjeseci ležala u bolnici, a tada je otkrila kako je osjeća:
- Od napuštanja bolnice i liječenja koje je sa kraćim prekidima trajalo dvije godine, moje zdravlje je i dalje ugroženo, ali ako ništa drugo osjećam se slobodnije sada kada sam lišena lošeg tretmana. Ne pripadam ljudima koji zahtijevaju više nego što im pripada, ali u našoj zemlji postoji vidan problem podjele na poželjne i nepoželjne. Trebalo bi da se učini dosta napora u procesu urbancida koji je sve prisutniji, jer smo svi i građani ove zemlje. Za vrijeme bolničkog liječenja osjećala sam veliku mržnju osoblja zbog svog beogradskog porijekla. Nažalost, nisam jedina koja je iskusila grubost, neetičnost i nedostatak empatije. Izgleda da su etika i moral potpuno beznačajni u medicinskom obrazovnom sistemu - izjavila je Slađana.
Simptomi ni metod liječenja ove bolesti, ljekarima su još uvijek nepoznati:
- Bolest nosi naziv Sjogrenov sindrom (Šegrenov sindrom). Njena simptomatologija i način liječenja i dalje su nepoznati mnogim doktorima. Često je svode na pojednostavljeni imunološki poremećaj, a ona je u stvari smrtonosna. Nažalost, bolest je veoma teška, sa brojnim imunološkim promjenama. Napada sve tjelesne sisteme. Jedino kineska tradicionalna medicina može pomoći, jer od ranih dana tretira čovjeka kao jedinstvenu cjelinu. U zapadnoj medicini jedino psihosomatika ima takav pristup. Čovjek je jedinstvo tijela i psihe i samo tako se može liječiti - rekla je pjevačica, pa otkrila zbog čega je na svoju ruku napustila bolnicu:
- Nisam mogla da se izvučem iz zamke bolesti. Nije mi odgovaralo to što poslije dvije godine nije bilo nikakvog pomaka u liječenju i što sam se iznova vraćala u bolnicu. Nije mi odgovaralo ni ophođenje većine osoblja, njihova nezainteresovanost, površnost i uporni sukobi, gdje se moje mišljenje nije uvažavalo mada sam sama psihoterapeut praktičar i bivši student veterinarske medicine. Nije bilo ni dobre volje, čak ne znam ni imena ljekara, osim njih dvoje, jer se nisu predstavili. Moj dolazak u bolnicu bio je propraćen uvredama - ispričala je Slađana.
U teškim vremenima, brat joj je bio najveći oslonac:
- Na svog brata i nekoliko prijatelja uvijek sam mogla računati. Lako se Fejsbuk i Instagram tumače kao mreže sa površnim vezama, osamljenost modernog čovjeka postaje činjenica. Rijetka su prijateljstva. Psihološka istraživanja kažu da danas ljudi prosječno imaju jednog ili nijednog prijatelja, dok su osamdesetih imali desetak. Ljudi rjeđe odlaze u crkvu, razgovori među komšijama gotovo da su iščezli. Pretvorili smo se u društvo s narcisoidnim poremećajem - rekla je tada Slađana, prenosi Gloria.
.webp)
