Katalog je pripadao je Ernandu Kolonu, vanbračnom sinu Kristofera Kolumba, koji je želio da ima najveću biblioteku na svijetu. To je džinovska knjiga deblja od 30 centimetara, sa više od 2.000 strana.

Kolonova biblioteka, koja je imala 15.000 manuskripata, nije sačuvana u cjelini, već samo jedna četvrtina od knjiga koje su navedene u katalogu i čuvaju se u Katedrali u Sevilji, gdje se nalaze od 1552. godine.

U katalogu nisu samo naslovi knjiga već i njihov kratak sadržaj.

"Značaj ovog kataloga nije samo u tome da se sada zna koje su knjige bilo popularne u 16. vijeku, već zahvaljujući rezimeima svih knjiga u ovoj bibliotecvi poznat je i njihov sadržaj", kaže profesor sa Kembridža Edvard Vilson Li.

Vilson Li je i autor biografijr Ernana Kolona, koji je sakupio knjige zajedno sa svojim ocem putujući širom svijeta.

Prema riječima Vilsona Lija, za ovaj katalog se znalo da je postojao, ali se vjerovalo da je zauvijek izgubljen, što se smatralo za veliki gubitak. Manuskript je pronađen u kolekciji starih knjiga Arnija Magnusona, poznatog islandskog naučnika rođenog 1663. godine, koji je poklonio sve svoje knjige Univerzitetu Kopenhagena 1730.

Najviše od 3.000 knjiga koje su činile Magnusonovu biblioteku knjige su na islandskom i danskom i drugim skandinavskim jezicima, a samo 20 knjiga je na španskom jeziku.

Pošto je sakupio ove knjiga, Kolon je okupio tim pisaca da ih pročitaju i napišu kratke rezimee o svakoj. Oni su dugački od samo nekoliko rečenica do 30 strana, kada je riječi o djelima Platona i drugih antičkih filozofa.

Pošto je Kolon sakupljao sve što je bilo napisano, u biblioteci je bilo, osim naučnih i filozofskih studija, i raznih almanaha i pamfleta.