Likić je preminuo u Ljubinju gdje je i živio.

Dobri duh Hercegovine, duša od čovjeka, ljudska gromada, enciklopedija Hercegovine, brat, samo su neke od hiljada riječi koje prijatelji i poznanici Rade Likića pišu od juče poslijepodne.

Rade Likić bio je čestiti, pošteni, emotivni Hercegovac. Jedna od najboljih poznavalaca istorije srpskog naroda ovoga kraja. Pisao je i radio i za mnoge medije. Izdao je jednu knjigu ”Đed koji je čuvao karpuzu”, a druga je trebala uskoro izaći. Ipak najviše se bavio istorijom, spomenicima i kulturnim nasljeđem. Često je pisao o rodnom Sarajevu i odrastanju u tom gradu, ali najviše o Ljubinju i Hercegovini, da se činilo da zna svaki kamen.

Rade Likić bio je privržen i Crkvi, a cijelog sebe unio je u obnovu Crkve Rođenja Presvete Bogorodice u Ljubinju. Bio je i predsjednik Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva ”Prosvjeta” u Ljubinju.

Portal Moja Hercegovina za koju je ranije pisao navodi da je Rade Likić odrastao u srcu Sarajeva, bio je jedinac. Trenirao je košarku i bio član mlađih kategorija Košarkaškog kluba ”Bosna”. Volio je sport i Partizan. Volio je čitati, a još više pisati. Ipak, iznad svega je volio Hercegovinu i stare priče o njoj i njenim stanovnicima. Ostavio je neizbrisiv trag kako u duhovnoj, tako i u svjetovnoj Hercegovini, a posebno u svom Ljubinju. Svojim autentičnim stilom, neobičnim pričama i studioznim i detaljnim pristupom ostavio je neizbrisiv trag i neraskidivi je dio internet magazina ”Moja Hercegovina”. Takođe je doprinosio stvaranju listova ”Ljubinjska riječ” i ”Glasnik Ljubinja”. Ostaće upamćen kao svojevrsni zaštitnik svih hercegovačkih spomenika.

Njegova iznenadna smrt uskratiće Hercegovce za mnoge neispričane i nezapisane priče, a kao što novinar iz Ljubinja Žarko Janjić reče u svom sjećanju na Rada, njegova iznenadna smrt je od knjige ”Đed koji je čuvao karpuzu” napravila sabrana djela Rada Likića, a taj naslov trebao je biti samo prvijenac i uvod u ono o čemu je Rade u narednim knjigama želio pričati.

”Zatečen sam i sam, maloprije sam i ja saznao za tužnu vijest, mi smo i svojta. Еto, Rade nas je napustio u 50. godini života, a njegov otac je preminuo u 51. godini života. Prerano je otišao Rade, mnoge priče su ostale neispričane, a Rade je imao velike planove kada je pisanje u pitanju. Ko bi rekao da će njegova jedina objavljena knjiga ”Đed koji je čuvao karpuzu” postati njegovo sabrano djelo. Sjećam se sa kakvom je strašću istraživao i pisao na temu Hercegovaca u Americi, još iz perioda Divljeg zapada, želio je napisati i knjige o tome. Imam osjećaj kao da sam ja sada ostao jedini koji čita Politikin zabavnik u Ljubinju, Rade i ja smo često komentarisali tekstove iz Politikinog zabavnika i radovali smo se svakom novom broju. Kako sam i sam povremeno pisao za Politikin zabavnik, Rade me je posebno cijenio, a sjećam se kako je bio srećan i ponosan kada je pomenut u jednom od brojeva, u tekstu koji se bavio upravo Hercegovcima u Americi, a glavni izvor tog teksta bio je upravo Rade. Volio je pisati, mislio je da se od pisanja može živjeti, sjećam se da sam mu nerijetko govorio da se ne može živjeti od pisanja i novinarstva, da ne očekuje previše od toga. A volio je pisati i imao je zaista veliki dar. Bio je jako detaljan u istraživanju tema koje su ga zanimale. Odrastao je u srcu Sarajeva, na Điđikovcu, bio je jedinac, a samim tim i pomalo razmažen. U vrijeme njegovog odrastanja vjerovatno najpopularniji roman među mlađom publikom bio je Selindžerov ”Lovac u žitu”. I Rade ga je prosto obožavao i sjećam se da je nakon što je izašao iz Sarajeva i došao u Ljubinje, često govorio kako bi volio da kupi ”Lovca u žitu” jer mu je ta knjiga ostala u Sarajevu, a jako je vezan za nju. Bio je neizmjerno srećan kada sam mu, po povratku iz Slovenije, u banjalučkom Boriku, kupio Selindžerov roman i poklonio mu ga. Ne znam šta više da kažem, zatečen sam, tužan sam, Radova smrt došla je iznenada i sa njim definitivno odlazi dobri duh Ljubinja. Ostaje žal što je otišao prerano, što će mnoge priče ostati nezapisane, neispričane, a duhovna, a i svjetovna Hercegovina ostaje bez čovjeka koji je živio za Hercegovinu, za Hercegovce i njihove male životne priče i za istoriju ovih krajeva”, rekao je Žarko Janjić za topportal povodom prerane smrti Rada Likića.

Rade Likić biće sahranjen danas na Pravoslavnom groblju u Ljubinju u 14:30. Saučešće će se primati na dan sahrane, u ljubinjskoj Gradskoj kapeli, od 10 časova.

(Foto: topportal.info)

Pratite nas i putem Vibera