Poznati srpski glumac Žarko Laušević preminuo je u 64. godini poslije kratke i teške bolesti. Datum i mjesto sahrane biće naknadno saopšteni.
Karijera Žarka Lauševića bila je karijera koju bi svako poželio.
Bilo da je igrao glavnu ulogu ili epizodu, Lauševićevi likovi redovno su ulazili u antologije najboljih glumačkih ostvarenja.
Već 1982., sa 22 godine, dobio je prvu filmsku ulogu i od tada je svake sezone imao neku filmsku, televizijsku ili pozorišnu premijeru.
Rođen je 19. januara 1960. godine na Cetinju. Diplomirao je glumu na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, a bio je član Jugoslovenskog dramskog pozorišta.
Ulogom u filmu "Progon" debitovao je na filmu 1982. godine. Iste godine ostvario je značajne uloge u filmovima "Savamala" i "Direktan prenos". Veliku slavu doživeo je sa jednom od glavnih uloga u TV seriji "Sivi dom" (1984).
Igrao je uloge u više od dvadeset filmova i televizijskih serija, među kojima su: "Šmeker“ (1985), "Svečana obaveza“ (TV) (1986), "Dogodilo se na današnji dan“ (1987), "Oficir s ružom“ (1987), "Braća po materi“ (1988), "Boj na Kosovu“ (1989), "Original falsifikata“ (1991), "Bolje od bekstva“ (1993), "Kaži zašto me ostavi“ (1993), Nož (1999).
Poslije više od decenije pauze vraća se na veliko platno ulogom ikonopisca Save u filmu Tajna nečiste krvi (2012). Nakon toga, niže uloge u filmovima "Smrdljiva bajka" (2015) i "Senke nad Balkanom" (2017) gdje tumači princa Đorđa Karađorđevića.
TV publici predstavio se 2018. godine maestralnom ulogom Aćima Katića i seriji "Koreni“. Igrao je i u "Državnom službeniku“ (2019-2020), "Ime naroda“ (2020), "Aleksandar od Jugoslavije“ (2021), "Kalkanski krugovi“ (2021), "Vreme zla“ (2021), "Leto kad sam naučila da letim" i "Heroji“ (2022) i "Heroji Halijarda“ gdje tumači "Kostu Jovića“ (2023).
Dobitnik je brojnih nagrada počev od "Zlatne arena“ u Puli za najbolju mušku ulogu u filmu "Oficir s ružom“, 1987. godine, "Cara Konstantina" u Nišu iste godine, kao i nagrada "Grad teatar“ i "Zoran Radmilović“ za ulogu Kanjoša Macedonovića (1989), vlasnik je "Grand-pri Naisa“ (2016) i "Zlatne antene“ (2019).
