Kažu da dobar glumac mora da zna da odlumi svaku ulogu koja mu se dodeli, a upravo je to mogao Marlon Brando.
Holivudska legenda Marlon Brando rođen je prije 100 godina na današnji dan 1924. godine i osim po brojnim ulogama, cijeli svijet ga i dan-danas pamti po ljepoti i šarmu koje je posjedovao.
Brando je bio glumac sa izuzetno bogatom i uspješnom karijerom. Bio je dvostruki dobitnik Oskara, a svrstava se, sa pravom, među najuticajnije glumce 20. vijeka. Pored toga, nominovan je za još šest Oskara. Dobio je dva Zlatna globusa, tri Nagrade BAFTA i Kanske nagrade za najboljeg glumca.
Razvod roditelja i burno djetinjsto
Imao je 11 godina kada su mu se roditelji razveli, te je većinu djetinjstva proveo više sa bakom nego sa majkom, te je upravo ona bila prva koja je primjetila njegov talenat za glumu.
Sa ocem nije imao dobar odnos, o čemu je i pisao u svojoj biografiji.
"Iako sam po njemu dobio ime, nikad nisam uspio da privučem njegovu pažnju, nije bio srećan ni s jednim mojim izborom, uvijek mi je ponavljao da ništa neću postići u životu i da nisam sposoban da učinim ništa vrijedno pažnje", napisao je Brando u svojoj biografiji.
Njegova starija sestra, Džoselin Brando prva je pošla u glumačku karijeru, otišavši u Njujork, pa je i zbog nje dobio dodatni podstrek da se i sam oproba u glumi.
Brando je bio vrlo nestašan u tinejdžerskim godinama. Ponavljao je razred u srednjoj školi, a kasnije je i izbačen, zbog čega je sa 16 godina poslat u vojnu školu, gdje se istakao u pozorištu što je imalo pozitivan odjek na profesore i kolege.
Rađanje glumca
Kada je imao 18 godina, Brando se preselio u Njujork gdje je pohađao je glumačke radionice.
Njegov prvi nastup na filmu bio je u ulozi veterana paraplegičara u filmu "Ljudi" 1950. godine. Kako bi se pripremio za ulogu, proveo je mjesec dana u krevetu u veteranskoj bolnici.
Mlađe generacije su počele da ga obožavaju poslije uloge Džonija Strablera, motocikliste u filmu "Divljak" i tako je stvorio imidž buntovnika.
Zahvaljujući ulozi mačo muškarca u filmu "Tramvaj zvani želja" pokrenuo je modu bijelih, uskih majica kratkih rukava i nametnuo se kao muški ekvivalent Merilin Monro, najvećeg seks simbola 20. vijeka.
Marlon Brando je odbio da primi nagradu za najbolju mušku ulogu u filmu „Kum“. Bilo je to na 45. dodjeli Oskara, kao bunt diskriminišućem odnosu Amerikanaca prema Indijancima
Pod Kazanovom redateljskom palicom i ansamblom glumaca oko sebe, Brando je konačno dobio Oskara za ulogu Terija Maloja u filmu "Na dokovima Njujorka", a onda je 1972. zaigrao u "Kumu". Za briljantnu ulogu mafijaškog šefa Vita Korleonea u ovom filmu, Brando je takođe dobio Oskara.
Međutim, odbio je da ga primi u znak protesta prema tretmanu koji imaju Indijanci u filmskoj inustriji poslavši na dodjelu Sašin Litlfedr, mladu glumicu i aktivistkinju pokreta za prava američkih starosjedilaca.
Glumac je nakon toga pružio jednu od svojih najboljih izvedbi u filmu Bernarda Bertolučija, "Poslednji tango u Parizu".
Tri braka i 14 potomaka
Brando se ženio čak tri puta i pratile su ga brojne afere. Pričalo se da je imao aferu sa Merlinin Monro, ali i da je bio sa muškarcima.
Zvanično, Brando je imao jedanaestoro djece, od kojih petoro sa bivšim ženama, troje su sa svojom kućnom pomoćnicom iz Gvatemale, a ostalo troje dobio je iz afera. Jedan od Brandovih sinova, Kristian Brando, osuđen je 1991. na 10 godina zatvora zbog ubistva Daga Droleta, momka svoje sestre.
Brandova kćerka Čajen veći dio života provela je u centrima za odvikavanje od droga i u mentalnim bolnicama, živjela je na Tahitiju sa svojom majkom Taritom.
Nakon smrti momka, Čajen je postala još depresivnija, sud joj je oduzeo starateljstvo nad sinom, a uoči Uskrsa 1995. napustila je psihijatrijsku bolnicu i objesila se u kući svoje majke.
Mlađani Brando vozio je motocikl po hodnicima škole, zaključavao je profesore u kancelarije, palio vatru, lomio školski inventar, zbog čega je izbačen iz nekoliko škola, uključujući i vojnu akademiju.
U penziju je otišao 1980. godine ali je povremeno glumio u još nekoliko filmova. Tako mu je posljednja uloga bila u filmu "Ko je kome smestio" iz 2001. godine, u kome je igrao sa svojim velikim prijateljem Robertom De Nirom.
Brando je umro u dubokoj starosti 1. jula 2004. Imao je 80 godina. Bolovao je od dijabetesa, a neposredno pred smrt mu je dijagnostikovan i kancer.
Kremiran je, a njegov pepeo je rasut na dva mjesta - na Tahitiju i u Dolini smrti.