Promocija knjige "Padre, idiote!"glumca Žarka Lauševića, u izdanju Hipatije, održana je sinoć u prepunoj Velikoj sali Studentskog kulturnog centra u Beogradu.
To je, inače, posljednji nastavak poznatog serijala, koji je započet prije 11 godina.
O knjizi je, između ostalih, govorio Irfan Mensur, koji je rekao da za njega Žarko nikada nije ni odlazio.
- Ostao je u mojim sjećanjima. Tako se osjećam, jer je on uvijek bio prisutan, iako je možda samo fizički bio odsutan za neke druge ljude. Sada ga ima zaista mnogo u pogledu tolikih projekata na velikom i malom ekranu. I eto te četiri knjige, a to on kao umjetnik apsolutno zaslužuje - izjavio je Mensur.
On je primijetio da je privilegija poznavati jednog čovjeka koji tako lako i otvoreno piše svoju biografiju. Sa tim u vezi, Mensur je siguran da će svi čitaoci koji su voljeli prethodne tri knjige, sugurno sa uživanjem čitati i četvrtu.
- Žarko je mene veoma oplemenio u životu, kao glumca, i čovjeka. Naučio sam od njega, upoznavajući ga sve bolje, da u odnosu sa ljudima, čovjek mora da ima sve više empatije nego što mi mislimo da već imamo. Laušević je sve to prenio u svoje četiri knjige - kazao je Mensur.
On je dodao da veliki glumac u svojim romanima pominje ljude u obliku kako ih je zapamtio od ranije, kako ih cijeni i voli, i da nikada bilo koju osobu ne predstavlja u negativnom kontekstu, što je po njemu danas prava rijetkost, i "nevjerovatno u pogledu u kakvom vremenu živimo".
Književnik Muharem Bazdulj rekao je da je Laušević kao pisac već uveliko izgradio svoj autentičan stil, na mikro planu i na nivou rečenice kako se smjenjuju opisi i flešbekovi svih romana.
- Za razliku od prethodnih, nova knjiga, iako nastavak, pokriva prvi put znatno širi prostor, jer više nije zatvor u pitanju, već izvan njega. Opet, prisutan je ovde i taj motiv kod Dostojevskog - zločina i kazne. Zato je ova knjiga mnogo potresnija od ostalih, jer vidimo da je momenat kajanja prešao u unutrašnjost lika - smatra Bazdulj i razmišlja na temu da je jedan veliki glumac pronašao u pisanju neku vrstu svog alternativnog talenta.
- Mislim da je Laušević u pisanju pronašao neki glas kojeg neće biti spreman da se odrekne, tako da će vjerovatno biti još knjiga koje će on potpisati - rekao je Bazdulj.
Poslije tri knjige ispovijesti pod zajedničkim podnaslovom “Dnevnik jedne robije", autor u ovoj knjizi ispisuje dane svog života na slobodi poslije više od četiri godine i sedam mjeseci provedenih u nekoliko zatvora Crne Gore i Srbije.
Šta je sačekalo Žarka Lauševića kada je stigao u Beograd, kako je i zbog čega otišao u Njujork, neka su od pitanja u romanu.
Pred čitaocima je zanimljiva, provokativna i dokumentarno uvjerljiva ispovijest o čemu je bilo riječi na književnoj promociji.
Svetlana Bojković se prisjetila da je zapazila Lauševića davno na sceni Narodnog pozorišta u Beogradu kao Tibalta u komadu "Romeo i Julija" i odmah je prepoznala velikog glumca, bio je veoma upečatljiv, sjajan, nezaboravan, pun energije.
Bojković smatra da je nova knjiga potresna, višeslojna, gdje priča teče poput filma, u bogatstvu različitih likova, a dominiraju bol, tuga, ljubav, i ta tragedija koja se desila 31. jula 1993.godine, za koju pisac u knjizi kaže da ih je Bog sastavio i kaznio te zlokobne noći prije skoro 30 godina.
- Mnogo je motiva utkano u knjigu, ljubav prema ženi, moguća prijetnja od krvne osvete, baš u periodu NATO bombardovanja, patnja, osvajanje slobode, kao i savjest koja ga nije oslobodila krivice, jer on nju nosi zauvijek - podvukla je Bojković.
Glumac Nebojša Dugalić priznao je da je dugo odlagao i oblijetao oko prve knjige, nikako da je pročita, mislio je da je "nemoguće pronaći jezik i opisati, posebno u prvom licu, tako zastrašujući događaj kome ne postoji ime".
- Ipak, Laušević je i u tome uspio, što sam bio siguran da je nemoguće, jer treba opisati to stanje da se mora dalje preživjeti nakon tragičnog događaja koji se više ne može ispraviti, izmijeniti - rekao je Dugalić i dodao da je uvijek sa divljenjem gledao sve što radi u karijeri.
- Svaki put je bio istinit, suveren, tačan, nikad ne može da pogriješi, nije imao promašaje. Srećan sam što smo imali prilike da radimo u Tv serijama, i nadam se da ima toliko toga ljekovitog u sreći tog slučaja da smo se in i ja sreli i upoznali - zaključio je Dugalić.