Duško Radović rođen je u Nišu, 29. novembar 1922. godine, a umro je u Beogradu, 16. avgust 1984. 

Bio je glavni urednik "Pionirskih novina", urednik Programa za djecu Radio Beograda i Televizije Beograd, urednik lista "Poletarac", novinar "Borbe" i od 1975. godine urednik Studija B. 

Radio je i u dječijim listovima "Zmaj", "Pionir", "Kekec", "Poletarac, a neke od njegovih pjesama postale su dječiji hitovi, kao što su "Mrak", "Plavi zec", "Strašan lav"... 

Ostao je upamaćen posebno po aforizmima kojima je budio Beograđane na talasima Radija "Studio B", koji su kasnije objavljeni u tri knjige "Beograde, dobro jutro". Bio je legenda Beograda, a njegove misli i danas se citiraju. 

Stariji nisu mogli da zamisle jutro bez njegove emisije, a najmlađi detinjstvo bez njegovih zbirki priča i pjesama za djecu. 

Neki od njegovih aforizama su "Ko ume da se raduje - ima čemu da se raduje", "Pokloni su retki i jeftini. Sve ostalo je podmićivanje", "Budni su oni koji vole. Još spavaju oni koji su voljeni", "Mame, rađajte deci sestre, jer sestre postaju tetke, a tetke su najlepši, nezamenjivi dar svakom detinjstvu", "Deco, možete misliti kakav je život kada je od kolevke pa do groba najlepše đačko doba", "Nemojte biti sebični. Udelite malo svojih žena i muževa onima koji ih nemaju", "Vi vredite samo onoliko koliko ste drugima potrebni".