Film "Smrtonosne mašine“ ("Mortal Engines") čiji je producent bio Piter Džekson nedavno se pojavio u recenziji "Corridor Crew" (Jutjub kanala specijalizovanog za film i filmske efekte) koja je hvalila njegove fascinantne vizuelne efekte, ali kritikovala njegov način pripovijedanja.
Nastao kao adaptacija romana Filipa Riva u režiji Kristijana Riversa sa Piterom Džeksonom na producentskoj poziciji ova tin naučna fantastika prikazuje postapokaliptični svijet u kojem divovski mobilni gradovi gutaju manja naselja kako bi preživjeli. Film je nastojao osvojiti publiku svojim maštovitim vizuelnim efektima, ali je na kraju imao problem na bioskopskim blagajnama budući da su "Smrtonosne mašine“ širom svijeta zaradile samo 84 miliona dolara.
Tokom nedavne epizode njihovog Jutjub serije „VFX Artist React (u prevodu Umjetnici za vizuelne efekte reaguju)“ vizuelni umjetnici „Corridor Crew-a", Vren, Sem i Niko hvalili su rad ekipe za vizuelne efekte zbog stvaranja vizuelno zadivljujućih scena i razrađenog CGI dizajna. Ipak neke scene su smatrali frustrirajućim zbog prebrzih rezova i neusklađenosti sa realnim izgledom oružja.
Pored toga, kao najveći problem njih trojica istakli su trenutke kada se radnja čini ne povezanom zbog nedosljednog tempa. Uprkos tim problemima vizuelni efekti su istaknuti kao najsvjetlija tačka filma uz finalni zaključak kako vizuelna izvedba u filmu izaziva mješovitu, ali ipak prihvatljivu reakciju u oku posmatrača. Jedan od njih je tom prilikom istakao:
"Znam da to nije normalan način gledanja filmova, ali je mnogo zabavnije. Akcione scene i setovi su bili prilično zanimljivi. Očito je da kod vizuelnih efekata nemam šta da kritikujem. Zapravo fokusirati se na njih bilo je prilično zabavno. Vjerovatno je najbolji način da uživate u ovom filmu da se fokusirate na sve dobre stvari i ne čujete ni jedan jedini dijalog. Izvinjavam se ljudima koji su radili na ovom filmu zbog ovoga što ću reći. Žao mi je ako čuju ovo, ali bilo je jako zabavno gledati ga bez zvuka. Što se tiče mogo ličnog iskustva na osnovu ovakvog gledanja bilo je 10 od 10. Na ovaj način gledanja 'Smrtonosne mašine' su sjajne i trebao bi ih svako pogledati“.
Čini se da je najveći problem "Smrtonosnih mašina“ bio stavljanje stila ispred suštine. Ponovno sagledavanje filma ukazuje na sve više rastući značaj vizuelnih efekata u savremenim filmovima poput "Smrtonosnih mašina“. Dok vizuelni efekti nastavljaju pomjerati granice neuspjeh filma na bioskopskim blagajnama pokazuje da sama prezentacija ne garantuje uspjeh.
Publika sve više želi da vidi ravnotežu između vizuelnih inovacija i koherentnosti radnje. Vizuelna dostignuća filma svakako su za pohvalu, ali brz ritam i nedostatak dosljednosti u samoj radnji pokazuju da čak ni impresivni CGI ne mogu da zamjene dobro osmišljenu priču. Pri tome je reakcija kritičara bila izuzetno negativna. Uprkos impresivnom vizuelnom dojmu, u mnogim recenzijama je navedeno kako ostvarenju nedostaju razvijeni likovi i uvjerljiva radnja. Slično kritici i publika je poprilično negativno reagovala na film u produkciji Pitera Džeksona. Rezultat svega toga je bio da je tek svaki četvrti kritičar imao pozitivno mišljenje o filmu na šta se nadovezala i reakcija gledalaca od kojih je manje od pola potvrdilo da im se film dopao. Na kraju priče negativne kritike kao i utisci posjetioca bioskopa doveli su do toga da film doživi strelovit pad na bioskopskim blagajnama.
Mnogo veći problem za studio pa i same producente bio je u činjenici da su "Smrtonosne mašine“ trebale da pokrenu franšizu, ali Piter Džekson i njegovi saradnici nisu uspjeli da ponove magiju iz "Gospodara prstenova“. Naime postoji pet knjiga u sagi "Smrtonosne mašine“, a sam film adaptirao je samo događaje iz prve knjige.
Hester Šov (Hera Hilmer) čiju priču pratimo u filmu postaje glavni protagonista sljedećih priča, a sav svijet koji je stvoren u filmu očito je pripremao put za sljedeće adaptacije. Činilo se da je serijal bio u dobrim rukama jer je Džekson pore produkcije napisao scenario za film zajedno sa svojim saradnicama Filipom Bojens i Fren Volš sa kojima je već radio na pomenutom „Gospodaru prstenova“ kao i trilogiji "Hobit“. Bojens i Volš, inače Džeksonova supruga, ujedno su bili i producenti filma. Sa budžetom od 100 miliona dolara, „Smrtonosne mašine“ imale su najvjerovatnije za cilj da pređu granicu profitabilnosti sa zaradom između 200 i 250 miliona dolara.
Bez obzira kako je kasnije prošao na striming platformama, film je očigledno ušao u kategoriju gubitnika. U kombinaciji sa lošim prijemom kod kritike, svi planovi koji su možda postojali da se snimi i drugi dio sigurno su odavno odbačeni. Oživljavanje naučno fantastičnog svijeta knjiga "Smrtonosne mašine“ u bilo kojoj budućoj adaptaciji bio bi veliki pothvat kada je u pitanju budžet, a razumljivo je da bi bilo dosta oklijevanja da se to uradi nakon neuspjeha filma iz 2018. godine.
Ne treba zaboraviti da je bum adaptacija naučnih fantastika za mlade završio u drugoj polovini prošle decenije i da su takvi projekti sve rjeđi. Iako popularnost knjiga "Smrtonosne mašine“ sugeriše da bi se na kraju mogla desiti još jedna adaptacija (sličan slučaj smo imali kod "Narnijskih hronika“) to se sigurno neće desiti u skorije vrijeme.
