Monolog "Suze u kiši“ iz filma "Istrebljivač“ ("Blade Runner") ostao je upamćen kao jedna od najupečatljivijih scena u istoriji filmske umjetnosti.
Scena borbe između istrebljivača Rika Dekarda (Harison Ford) i odbjeglog replikanta Roja Betija (Rutger Hauer) koja se odvija na krovu Bredberi zgrade ostala je upamćena po pomenutom monologu koji je dao jednu dodatnu dubinu samom filmu i postavio pitanje o samoj ljudskosti i njenom značenju.
Sam film koji je nastao 1982. godine imao je čudan put do kultnog statusa. Kako sve adaptacije književnih dijela obično postanu ili hit ili totalni promašaj takav je slučaj bio i sa "Istrebljivačem“.
Film koji se danas smatra jednim od najboljih SF ostvarenja i koji je postavio standarde za buduća ostvarenja iz ovog žanra te bio pokretača čitavog novog talasa naučno fantastičnih filmova, serija, anima i video igara nije se dobro proveo na početku svoje bioskopske avanture. Nastao prema distopijskom romanu Filipa K. Dika "Da li androidi sanjaju električne ovce“,“Istrebljivač“ je dočekan na nož od strane kritike, a ništa bolje nije prošao ni kod publike da bi svoj status popravio tek 10-ak godina kasnije izlaskom režiserske verzije nakon čega je 2007. godine izašla digitalno remasterizovana verzija pod nazivom "The Final Cut".
Ovi potezi Vorner Brosa predstavili su novim generacijama ljubitelja filma pomalo zaboravljeno ostvarenje i donijele kultni status sajberpank filmu što će dovesti do nastavka "Blade Runner 2049“ kao i nadolazeću seriju "Blade Runner 2099“.
Svi ovi potezi značajno su doprinijeli novonastalom statusu filma mada je teško povjerovati da bi film ostavio tako značajan trag bez Hauverovog "Suze u kiši“ monologa.
Sama priča smještena je u 2019. godinu u distopijsko društvo u kojem moćna Tajrel korporacija bioinžinjeringom proizvodi androide poznate i kao replikanti koji imaju nadljudsku snagu i inteligenciju.
Odbjegle replikante love pripadnici "Blade Runner" policijskog odjela i upravo jedan od njih, Rik Dekard, dobija zadatak da "penzioniše“ četiri odbjegla androida. Nakon što je uspješno eliminisao 3 replikanta Dekardu je preostao posljednji, najopasniji, Roj Beti, Neksus-6 borbeni model koji je upravo od samog tvorca saznao da je nemoguće produžiti 4-godišnju egzistenciju replikanata.
Filmska priča vodi nas ka kulminaciji na krovu Bredberi zgrade gdje se odvija kultna scena koja je definitivno smjestila „Istrebljivača“ među kultne SF klasike. Dekard u borbi sa nadmoćnim replikantom ostaje da visi na rubu zgrade i ono što se činilo kao njegovi posljednji trenuci pretvara se u najveći preokret u filmu.
Roj pokazuje milost prema Dekardu i spašava ga nakon čega slijedi neočekivani monolog smislu života. U posljednjim trenucima svog kratkog života Roj kreće sa monologom poznatim kao "Suze u kiši“u kojem Dekardu otkriva svoj pogled na život:
"Vidio sam stvari koje vi ljudi ne biste vjerovali.Napad na svemirske brodove u plamenu na rubovima Oriona. Svjetlosne zrake koje blistaju u mraku Tanhauzer Gejta. Svi ti momenti biće izgubljeni u vremenu, kao...suze u kiši. Vrijeme je za umiranje“.
Nakon izgovorenih riječi Roj umire ali njegove riječi ostaju kao glavno pitanje filma: šta znači biti čovjek?
Upravo ovih 50-ak sekundi monologa obilježiće Hauardovu karijeru koja je kasnije krenula uzlaznim tokom, ali izgovorene riječi još više dobijaju na značaju kada se saznalo da ih je glumac sam napisao. U ekskluzivnom intervjuu za "Radio Tajms" pokojni glumac je otkrio da je to više bila ideja nego improvizacija.
Naime, veći dio monologa već je bio napisan za snimanja kada je dospio u Haurdove ruke koji je osjetio da nešto nedostaje.
Precrtao je pola redaka zadržavajući fluidnost monologa dodavši svoje misli za koje je vjerovao da odgovaraju mislima koje je Roj želio da izrazi u svojim posljednjim momentima.
"Zadržao sam dva reda jer sam mislio da su poetični. Mislio sam da pripadaju ovom liku, jer on negdje u svojoj digitalnoj glavi ima poeziju i zna šta je to. On to osjeća. I dok mu se baterije gase on odlazi sa tim riječima“, istakao je Hauard tokom intervjua za "Tajms".
Iako je Ridli Skot poznat kao perfekcionista koji je nastojao da sve drži pod svojom kontrolom, zbog čega su na setu postajale tenzije između glumaca i ekipe, odlučio je da Hauardove riječi zadrži u filmu jer je želio priču vođenu likovima.
Poznatom režiseru definitivno je ovo bio dobar potez jer ne samo da su ove riječi glavnom negativcu omogućile da objasni svoje milosrdne postupke već je kod publike izazvalo određenu vrstu saosjećanja sa replikantima kao i potrebu da se zapitaju, posmatrajući replikante kao sintetičke ljude, o značenje ljudskosti.
U svakom slučaju danas bi bilo teško zamisliti "Istrebljivača“ bez monologa "Suze u kiši“ koji je doprinio da film prođe put od neshvaćenog do kultnog SF klasika.
