Mnogi se pitaju zašto je Isidora posljednja dva mjeseca provela kod majke Nevenke i oca Dimitrija u bloku 45, a ne sa djecom i mužem. U taj stan se doselila nakon izgnanstva ratom zahvaćenog Sarajeva i tu je željela da završi svoju životnu borbu. 

Sin Lav kaže da su posljednja tri mjeseca za nju bila najteža, ali je širila ljubav i molila djecu da budu hrabra. Sve o čemu nije željela da priča saopštiće njen suprug nakon 40 dana – kaže izvor za Svet a ona sama je u jednom momentu priznala:

– Trebalo je da umrem u proljeće 2013., da sam umrla na vrijeme ne bih saznala za mnoge izdaje, žalili bi me od srca svi koji su tvrdili da su mi prijatelji, a bilo ih je jako, jako mnogo. Ne bih prošla sve teške terapije i još teže izdaje, obmane i laži, ne bih dozvolila da me čak optuže da sam izmislila bolest. Da se nisam borila kao sumanuta, ne bih doživjela da smetam svima koje sam voljela i nikad ne bih shvatila koliko sam prokleto sama niti bih saznala kako je to kad oni koji su vas voljeli čekaju da odete jer više ne mogu da izdrže da gledaju kako svaki dan ima sve više bolesti, a sve manje vas", piše Puls.