Braća Marks jedna su od najpoznatijih filmskih porodica ranog Holivuda čiji filmovi su i dan danas cijenjeni kako od strane kritičara tako i od filmske publike.
Dokaz za to svakako je činjenica da je pet od njihovih četrnaest dugometražnih filmova Američki filmski institut svrstao među 100 najboljih komedija svih vremena od kojih su se "Noć u operi (A Night at the Opera)“ i "Pačija čorba (Duck Soup)“ svoje mjesto našli među petnaest najboljih.
"Majmunska posla (Monkey Business)“, njihov film iz 1931. godine i njihov prvi originalni scenari koji, poput prethodnih filmova, nije bio temeljen na njihovim vodviljima, takođe sa našao na spisku Američkog filmskog instituta. Filmska priča prati slijepe putnike na prekookeanskom brodu koji se skrivaju u bačvama u pokušaju da se dokopaju Sjedinjenih Američkih Država i njihovim raznim podvalama kako na brodu tako i u Sjedinjenim Državama. Bila je to jedna od njihovih najsmješnijih i najuspješnijih komedija koju je voljela publika širom svijeta.
Osim u Irskoj. Ne zato što se film nije dopao irskoj publici već zato što posjetioci bioskopa u Irskoj jednostavno nisu imali priliku vidjeti film. Naime, irska publika nije imala ni priliku da pogleda film jer je irska filmska cenzura zabranila prikazivanje filma strahujući da bi ostvarenje moglo "isprovocirati Irce i odvesti ih u anarhiju“. Strah od "anarhije“ ostao je na snazi gotovo 70 godina. Istina, zabrana filmova u Irskoj nije rijetka u istoriji kinematografije pa je tako adaptacija romana "Uliks“ Džejmsa Džojsa iz 1967. godine takođe bila zabranjena u Irskoj sve do 2000. godine, iste godine kada je konačno ukinuta zabrana za "Majmunska posla“. Novi milenijum očigledno je bio ujedno i novi početak za irske cenzore koji su, srećom, ponovo pregledali i napravili reviziju mnogih grešaka iz prošlosti poput one koja je napravljena zabranom filma braće Marks.
U filmu "Majmunska posla“ braća Marks igraju bezimene slijepe putnike na prekookeanskom brodu koji se kriju u drvenoj buradi u prostoru za teret. Posada ih pronalazi kada počnu da pjevaju nakon čega braća kreću divljati po brodu dok ih čitava posada nastoji uhvatiti. Od tog momenta braća se predstavljaju kao kapetani broda, brijači, zabavljači i čitav niz drugih zanimanja kako bi se sakrili od posade. Kada nakon svih peripetija stignu do Sjedinjenih Država nastoje se dokopati pasoša kako bi se mogli iskrcati i ući u državu. Gegovi i razne druge šale nižu se i dalje jedna za drugom do samog kraja filma. "Majmunska posla“ na kojem je producentsku palicu preuzeo Henri Mankijevič, koji je kasnije postao mnogo poznatiji kao pisac scenarija za Velsovog "Građanina Kejna“, je kratak ali izuzetno dopadljiv i prepun humora. Gegovi se smjenjuju iz minute u minut pri čemu se fizička komedija i narativne šale smjenjuju konstantno od početka do kraja filma. Bez imalo sumnje "Majmunska posla“ su jedno od najboljih djela braće Marks.
Irskoj ili bolje rečeno pojedincima se nisu svidjela sva ta "majmunska posla“. Malo je toga u "Majmunskim poslovima“ što bi se prema modernim standardima moglo smatrati neprimjerenim, a posebno u ranom Holivudu prije pojave ozloglašenog Hejsovog koda iz 1934. godine. Međutim, cenzori u Irskoj se nisu slagali sa tim. Kada se Irska 1920. godine odvojila od Britanije (iako je nezavisnost formalizovana tek 1949. godine), bila je to pretežno katolička zemlja sa gotovo teokratskim pogledom na život. Zbog svega toga medij kao što je film i komedija poput ove braće Marks definitivno su morali šokirati tadašnje moćnike koji su ih smatrali skandaloznim. Film je zabranjen na preporuku nadbiskupa Džona Čarlsa Mekvejda kome se nisu dopale šale o flertovanju i damama.
Ruku na srce zabrana filmova u Irskoj nije ništa novo i dešavala se i pred sam kraj 20. vijeka. Tako je "Brajanov život“ Montija Pajtona zabranjen zbog navodnog širenja vjerskog fanatizma mada mnogi vjeruju da je na ovu zabranu uticala posjeta Pape Ivana Pavla II Irskoj 1979. godine. Za razliku od braće Marks Pajtonovci nisu morali čekati decenijama da film stigne do irske publike jer je "Brajanov život“ godine dobio ocjeni i objavljen 1987. godine. Ovo je vjerovatno bio i najpoznatiji primjer irske filmske cenzure koja danas definitivno nije tako oštra iako je "Showgirls“ Pola Verhovena koji je izašao 1995. godine na ostrvu objavljen tek 2017. godine. Braća Marks vjerovatno se nikada nisu zabrinula što je njihov film zabranjen u Irskoj, ali srećom moderna irska publika može uživati u ovom filmu jednako kao i bilo koja druga publika širom svijeta.
.jpg)
