Jedan moj poznanik je po nalogu svoje žene - iz ljubavi prema njoj - prekinuo odnose sa svim svojim prijateljima. Ostalo je samo nekoliko „prihvatljivih“ opcija – ljudi sa kojima mu je bilo dozvoljeno da ispija pivo, jednom nedjeljno. Istog trenutka iz njegovog života je nestala strast. Planinarenje, planine - to je bilo previše opasno za oca porodice. Stoga je sva oprema podijeljena prijateljima i poznanicima. Prestao je da planinari.

Ultimatumi su bili oštro postavljeni: „Ili ja, ili to“, zatim su se pojavili argumenti da treba da odraste, da treba da razmišlja o porodici. I iz ljubavi prema ženi pristao je. Nije htio da je rastuži, nije htio da vidi njene suze i brige. Volio ju je - i napravio izbor. Težak izbor.

Postao je domaći, brižan otac. Istovremeno, duboko nesrećan iznutra. To je mnogima bilo primjetno. Pokušao je da ostvari svoju mušku ulogu u vaspitanju sina - da ga temperira, da se bavi sportom sa njim. Ali i to mu je zabranila žena.

Poslije nekoliko godina i sama je otišla kod drugog. Za ludog kaskadera koji je noću vozio svoj motocikl po gradu. Pričala je o nestaloj strasti, o tome koliko se promijenio, da ga ništa ne brine i ne zanima.

Ali ko ga je učinio takvim? Ko mu je zabranio da bude muškarac u ovoj porodici? Ko mu je ucjenom oduzeo sve što mu je pomoglo da bude čovjek?

Sada se oporavio – i opet je isti kao prije. Još uvijek osvaja vrhove, spušta se na snoubord gdje nije kročila nijedna noga. Pun je energije, oči mu ponovo sijaju. Žene ga opet vole. Ali sada je porodica za njega nešto strašno. Nešto što može ponovo da mu oduzme snagu i muškost.

Ovo je često slučaj. Poslije vjenčanja, žena pokušava da pripitomi muškarca. Za svoju pogodnost. Da ne bi brinuo gdje je i kako. Da ne bi ostala udovica. I tako da je manje privlačan drugim ženama. Što je pitomiji, drugima je manje zanimljiv.

Muškarci se slažu sa ovim. Jer nisu vidjeli druge primjere – mnoge od njih su odgajale samo majke. Drugi su odrasli sa sličnim pripitomljenim ocem, lišenim moći. Oni ne razumiju cijenu koju plaćaju za ovo i samo to zovu „smirenjem“. I zato što nas vole i žele da nas vide srećne.

Ali duša sve pamti i zna. I žudi za svojom nekadašnjom snagom. Čovjek kao lav zatvoren u kavezu nikada neće postati kućna mačka. Može postati samo poniženi i dresirani lav. Da li ste ikada vidjeli takve lavlje oči u zoološkom vrtu ili cirkusu? Ista stvar se dešava u muškim srcima. Srca koja su lišena svoje snage.

Nije li slučajno da u srednjim godinama skoro svaki muškarac pokušava da odbaci ovo breme i izađe na kraj? Kupuje trkački automobil, napušta ženu, radi nešto ekstremno? A ako je to nemoguće, onda barem počinje da igra kompjuterske igrice, da bi barem tamo postao heroj...

U Evropi, najbrže trkačke automobile tipa Ferari voze dede. I takođe sa velikim zadovoljstvom pritiskaju papučicu gasa. Sjećajući se da su još uvijek muškarci. I dalje su jaki i opasni.

Ispada da želimo da se udamo za supermena koji nas je osvojio podvizima i hrabrošću. A nama je zgodnije da živimo — naglašavam ovu riječ „zgodnije“ — sa kućnim tipom koji radi nešto dosadno i bezbjedno, pere sudove, pod i nikome nije zanimljiv. Čak i nama samima. Za udobnost morate da platite poštovanjem i sopstvenom srećom ...

I jednima i drugima je potrebna muška snaga

Koliko god da se žene odupiru, potajno sanjaju da će muž ponovo biti isti kao prije. Neobuzdan, snažan, divlji, opasan. Da iznenada dođe kući, zagrli je divlje i kad treba "lupi šakom o sto!"...

Cijenite muškarce zbog njihove muške snage. I pomozite im da postanu jači i hrabriji. Nema ništa loše u tome što ne pere sudove kod kuće. Kupite mašinu za pranje sudova - ili naučite da volite proces. Neka radi muške poslove koje niko ne može bez njega. Djela koja ga ispunjavaju snagom i energijom.

(Autor: Olga Valieva)