Stručnjaci su otkrili da niz fleksibilnih gena, kod ljudi većinom povezanih sa probavnim (pljuvačnim) žljezdama koje se nalaze oko usne duplje i ždrijela, daje odgovor na pitanje kako su otrovne životinje nastale od onih koje nemaju tu posebnu moć.

"Mi zapravo imamo sve potrebne elemente za proizvodnju otrova. Sada je na redu proces dalje evolucije", rekao je evolucijski genetičar Agneš Barua s Instituta za nauku i tehnologiju Okinava.

Mnoge vrste životinjskog carstva, poput pauka ili zmija, mogu da stvore oralni otrov. Biolozi su već znali da otrov u ustima tih životinja proizvode modifikovane pljuvačne žljezde, ali je novo istraživanje otkrilo molekularnu mehaniku koja stoji iza te modifikacije, piše "Live Science".

Fleksibilno oružje

Moć stvaranja otrova je pravi primjer fleksibilnosti prirode. Mnoge komponente oralnog otrova zajedničke su različitim životinjama. Na primjer, sastav otrova gusjenica nalazi se i u zmijskom otrovu.

Naučnici tokom najnovije studije nisu bili fokusirani na same toksine, već na gene koji ih omogućuju. Ti regulatorni geni čine osnovu čitavog sistema stvaranja otrova, ali ga ne proizvode direktno.

Istraživači su započeli analizu genoma zmije tajvanskog habua (Trimeresurus mucrosquamatus), invazivne vrste na Okinavi.

"Budući da znamo funkciju svih gena kod te zmije, samo treba analizirati koji su geni povezani s onima zaduženim za stvaranje otrova", rekao je Barua.
Tim je pronašao konstelaciju gena koja je česta u više tjelesnih tkiva kod svih amniota. Amnioti su kopneni kičmenjaci (sisari, ptice i gmizavci) koji iznutra oplođuju svoja jajašca ili polažu jaja na kopnu. Mnogi od tih gena povezanih s genima za proizvodnju otrova učestvuju u savijanju proteina, rekao je Barua, što ima smisla jer otrovne životinje moraju da proizvedu veliku količinu toksina koji nastaje od bjelančevina.