Naučnici su koristili dobrovoljca i lutku tokom eksperimenta, a rezultati su objavljeni u "Žurnalu forenzičke nauke". 

Rimokatolička crkva još nije zauzela konačan stav prema autentičnosti tkanine koja nosi sliku čovjeka čije rane upućuju na raspeće. 

Prikazana je prednja i zadnja strana bradatog čovjeka, sa prekrštenim rukama na prsima. Na njoj su mrlje koje liče na tragove krvi po zglobovima, stopalima i bokovima. 

Tkanina je smještena u posebnom prostoru u torinskoj katedrali, gdje je rijetko izložena javnosti. 

Skeptici su tkaninu proglasili "majstorskim srednjovjekovnim falsifikatom", a testovi pomoću ugljenika iz 1988. godine utvrdili su da potiče između 1260. i 1390. godine. 

Korištenjem specifičnih instrumenata, naučna studija pokazala je da smjer i ponašanje krvi koja teče nije u skladu sa dokazima i visoko razlučivim fotografijama tkanine. 

"Kada je dobrovoljac bio u različitim pozama, smjer kretanja krvi po tijelu nikada se nije podudarao sa tkaninom", naglašeno je u studiji. 

Istorija Torinskog platna dugačka je i kontroverzna. 

Prvi put se pojavilo na Bliskom istoku i u Francuskoj, a kasnije ga je savojska dinastija donijela u Torino 1578. godine. Bivši kralj Umberto Drugi je 1983. ostavio tkaninu tadašnjem papi Jovanu Pavlu Drugom. 

Tkanina je skoro bila uništena kada je 1997. godine požar zahvatio kapelu Gvarini torinske katedrale, gdje je bila čuvana. Jedan vatrogasac rizikovao je život kako bi je spasio.