Očigledno, nisu samo šrafovi glavna prepreka za sklapanje i proizvodnju iPhonea u SAD, ali to je jedan od glavnih problema sa kojim se Epl i drugi proizvođači suočavaju kada pokušaju da negdje premjeste proizvodnju telefona iz Kine.
Veliki tekst koji je objavio New York Times otkriva neke od problema sa kojima bi Epl morao da se suoči uslučaju da odluči da svoje operacije iz Kine prebaci u SAD.
Na žalost, izgradnja jedne, ili više, fabrika u SAD ne bi riješila probleme koje Apple čekaju u prebacivanju svojih operacija iz Kine.
Prvo, Apple se potpuno oslanja na sposobnost Kine da se adaptira na svaku proizvodnu promjenu.
od promjene broja šrafova do promjene količine matičnih ploča koje se proizvode i veličine samih komponenti.
Šraf koji je zavrnuo Epl
Postoji jedna prilično sugestivan primer koji je magazin naveo i koji nudi potpuno poražavajuć uvid u sposobnost Applea da pravi sopstvene proizvode u SAD, umjesto da cio proces poverava kineskim kompanijama.
Tim Kuk je 2012. godine najavio da će Apple početi da pravi Mac kompjuter u SAD, to bi bio prvi prozvod koji će sklapati američki radnici.
Međutim, Appleova fabrika u Ostinu imala je velikih problema da pronađe dovoljno šrafova potrebnih za Mac Pro jer se kompanija oslonila na kompaniju iz SAD koja je bila u stanju da proizvede samo 1.000 komada dnevno.
Ali ovo je bio samo jedan od glavnih problema koji su sprečavali Apple da održi svoje obećanje.
Ovi problemi doveli su do toga da je Apple morao da naručuje šrafove iz Kine.
Ovo je bio trenutak koji je kompaniju ubijedio da je proizvodnja njenih proizvoda u Americi nemoguća.
Ne postoji zemlja koja je u stanju da se suprotstavi nivou vještine, infrastrukture i cijene koje ima Kina.
Drugi problem svakako je cijena.
Sudeći po podacima koje Apple ima, početna plata za radnike u kini iznosi 3.15 dolara, ali bi za sličan posao u SAD radnici bili plaćeni mnogo bolje.
To bi smanjilo profit, ali bi i cijene sklapanja bile prebačene na cijenu proizvoda, a ona bi samo rasla.
Ne treba ni pominjati da radnici u Kini rade u svkao doba dana, a to nije moguće u SAD.
Sve ovo pokazuje da rad u Kini nije samo mnogo jeftiniji, već je moguće naručiti i na stotine hiljada radnika koji bi radili cijelu noć kako bi uspjeli da ispune proizvodne ciljeve
