Da li su dvije kume dozvoljene na vjenčanju? Šta je kuma, a šta svjedok? Еvo šta kažu Srbi.
Kada pričamo i maštamo o vjenčanjima, većina tih razgovora se svodi na princa na bijelom konju, magičnu vjenčanicu, lijepu tortu i pozivnice. Ipak, svako ko se bar jednom vjenčavao ili ima dovoljnu blisku osobu koja je odlučila da stane na ludi kamen, zna da je ovaj proces zapravo neizmjerno stresan i naporan. Čak i kada birate malu svadbu.
Iako je možda najbitnije odabrati pravog muža i to zapravo predstavlja najteži dio posla, u suštini, odabir kume ili kuma, sva tehnička, religijska i pravna pitanja stvaraju mnogo veći pritisak.
Jedno od njih je i odabir kuma, kume ili kumova. Za neke je ovo lak odgovor i već od osnovne škole ili čak vrtića znaju ko će im stajati sa desne strane na vjenčanju. Za druge je ipak teška odluka i traži izbor od nekoliko najboljih prijateljica, kojim neće uvrediti ni jednu od njih.
Kao najbolje rješenje za ovu situaciju, mlade sve češće biraju da jednu kumu koja će prisustvovati sklapanju braka u crkvi, a drugu u opštini. Mada raznorazni dalji i bliđi rođaci ovo smatraju modernom tvorevinom koja se suštinski bori protiv tradicije, sve je više pozitivnih komentara koji podržavaju ova kumstva.
Jer vjerovatno na kraju nema ništa ljepše od toga nego kada na krunu svoju ljubavi sa partnerom, stavite i nevidljivu tijaru na svoja najbliža i najjača prijateljstva. Iako možda kumama ne vežu ruke tokom same ceremonije, sam čin i titula koju jedna drugoj nameću tog dana ih povezuje do kraja života. Jer na kraju, muž posle razvoda dobija epitet bivšeg, dok kuma uvijek ostaje samo kuma.
Rame za plakanje, oslonac, podrška, neko ko će vas podići i podsjetiti da čuvate instituciju braka, ali i biti prva da vas zaštiti ako treba, nasmije, oraspoloži i sasluša kada niko drugi ne može. A u današnje vrijeme, i dvije su malo!
Ipak, mnogi se pitaju da li je u redu imati dvije kume, odnoso da li je to usvojen sistem. jedna od njih je i jedna djevojka koja je na mreži Iks napisala: „Jedno glupo pitanje. Je l’ mogu ja da imam jednu kumu za opštinsko, a drugu za crkveno vjenčanje?“
Ona je naglasila da ima dvije najbolje drugarice, te da želi da joj budu obje kume, ali da joj većina kaže da ne može.
Ipak, preko 100 odgovara ispod njenog posta je uglavnom zvučalo ovako:
„100 ljudi, 100 ćudi, 100 običaja. To je tvoj dan. Meni je skroz ok što želiš da obe budu tvoji svjedoci. I što želiš obje da ispoštuješ.“
„Meni je to super, može naravno.“
„Možeš, naravno“
A javili su se i oni koji dijele njeno iskustvo:
„Može. Ja kumovala prije 2 godine u opštini – jer sam agnostik. A naša najbolja zajednička drugarica je bila u crkvi – jer je krštena. Najjači provod i najbolje kume“
„Može sigurno. Jednoj mojoj kumi sam bila “svjedok”, dakle kuma pred matičarem, a naša drugarica kuma u crkvi.“
„Ja imala dvije, ni sa jednom danas nisam u nekon kontaktu. Mislim, sa jednom samo privremeno, trenutno nije za ljude. A sa drugom sam raskrstila. S tom što mi je bila u crkvi kuma, simbolično .“
„Daaaa, ja sam imala.“
„Da, imam prijateljice koje jesu zbog religije ili toga da li je krštena jedna od dvije kume“
„Može. Imam 2 takva primjera, oba vjenčanja u Beogradu bila prije par godina.“
Neki su objasnili i sa tehničke strane.
„U oba slučaja to su samo svjedoci, tako da može različito.“
„Kuma ti je za crkveno vjenčanje, a za opštinsko se to zove svjedok. To nema veze sa kumstvom. Kum/a, vjenčava pred Bogom. Sve drugo je papirologija.“
„Naravno da možeš. Crkva i država su dvije odvojene institucije“.
