Na koji način preboljeti ovaj period i ubrzati prevazilaženje izbirljivosti, pokušaćemo da razjasnimo u ovom tekstu.

• Porodični kontekst – trudite se da što više obroka poprimi oblik tradicionalnog porodičnog ručka, gdje je obrok poslužen i ne sprema se posebna hrana samo za dete (naravno u svaki obrok uključite bar jednu namirnicu koju dijete voli).

• Bez kljukanja i nutkanja – ako dete odbija da jede, vrlo je velika verovatnoća da zaista nije gladno, a kažnjavanje i svađanje oko jela samo podstiče averziju prema hrani.

• Izbjegavajte podmićivanje – uslovljavanje „ako pojedeš ..., dobićeš slatkiš“ čini samo da slatkiši djeluju još privlačnije, a redovan obrok kao neprijatan zadatak.

• Ne odustajte! – nudite djetetu novu hranu i onu koja mu se ranije nije svidjela, jer nekad je potrebno i više od 10 probanja da bi čulo ukusa prihvatilo neku namirnicu.

• Rutina – planirajte da obroci budu uvijek u isto vrijeme kako biste povećali vjerovatnoću da dijete bude zaista gladno (a samim tim će i nove namirnice dobiti priliku da budu isprobane!).

• Raznovrsnost – omogućite djetetu da proba hranu različitih ukusa, mirisa i teksture (ograničite novu hranu na male porcije i sačekajte bar 2 nedjelje prije nego što ponovo pokušate sa istom namirnicom).

• Uključite dijete u planiranje i pripremanje obroka – dozvolite mu da odabere voće ili povrće koje će pojesti za večeru, pružite mu priliku da vam pomogne tokom kuvanja, naravno, uz superviziju (branje začina u bašti, mešanje sastojaka i sl.).

• „Mostovi hrane“ – kada dijete prihvati neku namirnicu, uvodite nove koje su slične po boji, obliku, teksturi...

• Uparivanje – pokušajte da kombinujete namirnice ukusa koji se najčešće na prvu loptu ne svide djeci (kiselo, gorko) sa namirnicama „popularnijih“ ukusa (slatko, slano); primjer takve kombinacije je brokoli-sir.

(mamaibeba.rs)