Vrlo često se događa da nismo ni svjesni koliko takav način vaspitanja loše utiče na djecu još od najranijeg doba.

Često ćete čuti od nekih mama i tata da kažu kako "sitne", "bijele laži" nisu štetne i da im je tako lakše da riješe neke za njih teške situacije u koje su zapali, a koje traže mnogo vremena i objašnjenja.

Međutim, dok odrasli lažu djecu ne smatraju to tako strašnim, ali kada se situacija okrene i djeca počnu da lažu roditelje, onda se to smatra ozbiljnim problemom.

"Roditelji bi trebalo da budu svjesni da svojim primjerom, mnogo više nego riječima, vaspitavaju djecu", kaže za "Telegraf" psihoterapeut u edukaciji Nedeljko Rvović.

On dodaje da je zadatak mama i tata da stvore atmosferu u kojoj se djeca osjećaju sigurno da kažu istinu i ispolje svoja osjećanja.

"Roditelji bi trebalo da shvate da su oni prva pojava koju djeca vide u životu, oni su trag koji bi trebalo da prate, primjer koji slijede, istina u koju bi trebalo da vjeruju… Njihovo ophođenje prema svijetu kod djeteta stvara svijet u njemu i od toga zavisi da li će to biti svijet laži, prevara, prostakluka, lošeg ponašanja ili svet ljubavi, mira, podrške, iskrenosti i razumijevanja", navodi terapeut.

Djeca kopiraju roditelje i osjete kada ih oni lažu

Prema njegovim riječima, primjer se daje u najranijem razvojnom dobu, jer kada dijete odraste tada uticaj roditelja nema svrhu i značaj.

"Dijete u ranom razvojnom dobu sluša, gleda, snima i kopira roditelje, tako da je ključ od vrata lijepih manira i podržavajućeg životnog stava u rukama roditelja. Dajte djetetu ono što zaslužuje, a to su ljubav, mir i podrška, sve ostalo će samo stvoriti", savjetuje Rvović.

On dodaje da djeca svojom intuicijom skoro pa nepogrešivo "pročitaju" ili, bolje reći, osjete kada ih roditelji lažu ili kada se nešto ne slaže u iskazu koji su im dali.

"Ne smijemo da zaboravimo da je dijete 'čovjek u malom'. Kod njih postoji prednost, jer apsolutno svojim cijelim bićem komuniciraju sa okolinom i dobro znaju kada su roditelji ljuti, srećni ili tužni; zato nije pametno igrati se njihovim osjećanjima i povjerenjem", objašnjava Rvović.

Situacije u kojima roditelji najčešće posežu za lažima

Na pitanje koje su najčešće laži koje roditelji koriste u komunikaciji sa djecom, on kaže:

"Priča o smrti je jedna od najčešćih laži, kojima pokušavamo da zaštitimo djecu. Djetetu nije lako saopštiti ovakve vijesti, ali nije pametno ni lagati ga. Korišćenje raznih metafora ili potpuno izbjegavanje teme može odmoći u ovakvim situacijama. Najbolje je da djetetu kažemo istinu, naravno prilagođavajući razgovor njegovom uzrastu".

Druga tema koja je roditeljima uvijek neprijatna jeste ona koja se tiče pitanja kako nastaju djeca i odakle dolaze bebe.

"Svi znate priču o rodama i osjećaj stida kod roditelja da djetetu objasne ili donekle obrazlože istinu o njihovom dolasku na svijet. Naravno, u zavisnosti od doba djeteta, lakše je da im se to objasni na suptilan način nego da čuju od starije djece koja to ipak umiju da objasne i opišu na značajno grublji i prostiji način. Dijete će u tom slučaju biti zaprepašćeno, prije svega neznanjem, a zatim i lažima koje su mu roditelji servirali. Takav odnos stvara nepovjerenje", kaže on.

Sagovornik "Telegrafa" navodi da je jedna od situacija u kojoj mnogi roditelji posežu za "lažnim objašnjenjima" razvod.

"Razvod ili napuštanje jednog roditelja često se objašnjava različitim 'pitkim' razlozima koje dijete može da prihvati. Međutim, problem je što je to kratkotrajno rješenje. Djeca su pronicljiva i vrlo lako će steći uvid da nešto nije u redu u odnosu između roditelja. Djeca zaslužuju da znaju istinu i da se uz puno podrške upute u porodične odnose, jer će ipak rasti i sazrijevati u istini, a ne u lažnoj sigurnosti, koja će kad-tad postati veliko razočaranje", navodi Rvović.

On dodaje da je neophodno da roditelji osvijeste koliko njihove laži mogu negativno da utiču na djecu i njihov razvoj.

"Nesavjesni roditelji koji lako obećavaju, obmanjuju i lažu svoju djecu dolascima, poklonima, nemogućim obećanjima kako bi kupili njihovu ljubav, čine djetetu medvjeđu uslugu. Takvim ponašanjem, prije svega, djetetu nanose veliku psihičku bol i patnju. Na taj način stvaraju sliku da je normalno lagati ako želiš nekoga da obraduješ ili fasciniraš, a sa druge strane stvara se osjećaj nepovjerenja, čime se i gubi kredibilitet i autoritet roditelja", objašnjava on.

On poručuje da će roditelji, ukoliko lažu djecu, jednog dana morati da budu spremni da čuju i njihove laži, jer su djeca rasla u takvoj atmosferi i sa njima naučila da se tako ponašaju.