Opraštanje našim roditeljima je osnovni zadatak odrastanja i jedna od najvažnijih vrsta praštanja. Roditelje vidimo u prijateljima, poznanicima, šefovima, čak i svojoj djeci. Kada smo se osjećali odbačeni od roditelja i ostali u tom stanju, neizbježno ćemo se osjećati odbačenim i od ovih važnih drugih.
Većina roditelja trudi se da djetetu pruži najbolje moguće djetinjstvo, ali usput svjesno ili nesvjesno pogriješe i nanesu bol i duboke emocionalne rane koje ne zarastaju ni kada dijete odraste.
Možda će dijete moći da razumije razloge za takve postupke svojih roditelja kada odraste, ali u većini slučajeva, neće moći da im te greške oproste.
Ove dvije stvari se najčešće nikada ne opraštaju roditeljima.
1. Prekršena obećanja
Ako ne postoji način da se obećanje ispuni, onda je bolje da ga i ne dajete. Ovo je istina koju nam odrasli usađuju od djetinjstva, zar ne? I to ponavljaju djetetu iznova i iznova, zahtijevajući da dijete bude od riječi i da ispunjava svoja obećanja.
Međutim, odrasli sami često krše svoja obećanja, istovremeno uvijek pronalaze izgovore – nisu mogli, neki treći razlozi su to spriječili, roditelji imaju toliko problema da prosto ne mogu da stignu na sve strane…
Ne biste vjerovali koliki niz godina djeca znaju da vjeruju u neka obećanja, i ćutke svakodnevno trpe razočaranje što to obećanje nije ispunjeno. Često ih nikada i ne zaborave.
2. Nepoštovanje
Mnogi roditelji se drže toga da su djeca mala i da će zaboraviti sve. Zaboravljaju i da djeca nisu jednaka odraslima, pa nipodaštavaju njihova dostignuća i uspjehe, koji su uglavnom mali, baš kao i oni. Krhka, nježna i vesela dječija duša želeće da je pohvalite za nešto malo, a vi mislite da to nije ništa posebno i to govorite, ne znajući koliko dijete tako povređujete.
Na primjer, djevojčica voli da sama pravi haljinice za lutke. Roditelji govore da je to gubljenje vremena, da treba da se posveti nečemu korisnijem. U početku to su haljine koje se rašivaju, vremenom su sve bolje i ljepše. U odraslom dobu, ta djevojčica pravi veliku karijeru u svijetu dizajna, ali zauvijek nosi jednu ružnu uspomenu – njeni roditelji nikada nisu vjerovali u nju…
Stoga pazite šta obećavate djeci, kao i šta im govorite o njihovim strastima i hobijima. Postoji velika šansa da vam nesmotrene riječi nikada ne oproste.
