Svaki roditelj želi da se njihova djeca osjećaju dobro u svojoj koži – i to sa dobrim razlogom.
Istraživanja su pokazala da su samopouzdana djeca manje anksiozna, imaju bolje rezultate u školi, otpornija su i da imaju zdravije međuljudske odnose.
Psihoterapeutkinja i autorka popularne knjige „13 stvari koje mentalno jaki roditelji ne rade“, Еjmi Morin, ukazala je na sedam najvećih grešaka koje roditelji prave, a koje uništavaju samopouzdanje djece:
1. Omogućavanje djeci da izbjegnu odgovornost
Iako možda mislite da će kućni poslovi opteretiti vašu djecu i povećati njihov nivo stresa, obavljanje poslova po kući će im zapravo pomoći da postanu odgovorni.
Obavljanje zadataka prilagođenih uzrastu djece pomaže im da razviju osjećaj kompetencije i postignuća. Bilo da kažete svom djetetu da vam pomogne oko pranja veša ili da iznese smeće, određene odgovornosti su prilike da djeca sebe vide kao sposobnu i kompetentnu.
2. Ne dozvolite im da prave greške
Teško je gledati kako vaše dijete ne uspijeva, kako ga odbijaju ili zabrlja. Kada se ovako nešto desi, mnogi roditelji žure da spasu svoju djecu prije nego što padnu. Ali štiteći ih od neuspjeha, vi im zapravo uskraćujete priliku da uzvrate.
Bilo da je vaš mališan zaboravio kopačke prije važne fudbalske utakmice ili je dobio nekoliko pogrešnih odgovora na zadatku iz matematike – greške mogu biti njihovi najveći učitelji u životu.
Svaka greška je prilika za njih da razviju mentalnu snagu koja im je potrebna da sljedeći put budu bolji.
3. Da ih zaštiti od njihovih emocija
Prirodan je poriv da želite da razveselite svoju djecu kada su tužna ili da ih smirite kada su ljuta. Ali način na koji reagujemo na emocije naše djece ima veliki uticaj na razvoj njihove emocionalne inteligencije i samopoštovanja.
Pomozite svojoj djeci da prepoznaju šta izaziva njihove emocije i naučite ih kako da ih sami kontrolišu. Obezbjedite im „okvir“ koji će im pomoći da razumiju kako se osjećaju kako bi im u budućnosti bilo lakše da kontrolišu svoje emocije na društveno prikladan način.
4. Podsticanje mentaliteta žrtve
Izgovaranje stvari poput „ne možemo da priuštimo nove patike kao druga djeca jer smo siromašni“ potvrđuje vašem djetetu da je većina životnih okolnosti van njihove kontrole.
Umjesto da dozvolite svojoj djeci da se sažaljevaju i preuveličavaju svoje nesreće i probleme, ohrabrite ih da preduzmu neku pozitivnu akciju (npr. prodajte limunadu van kuće da uštede za stvari koje žele).
Djeca koja prepoznaju svoje izbore u životu imaju više samopouzdanja i optimističniji su u pogledu stvaranja bolje budućnosti za sebe.
5. Previše zaštitnički stav
Naravno, držanje djeteta „ispod staklenog zvona” oslobađa vas mnogo neprijatnosti i brige, ali pretjerana izolacija usporava njihov razvoj.
Vidite sebe kao vodiča, a ne zaštitnika. Dozvolite svojoj djeci da iskuse i osjete život.
6. Očekujete savršenstvo
Velika očekivanja su zdrava, ali ako očekujete previše, osjetićete neke posljedice. Kada djeca vide da očekujete previše od njih, možda neće ni pokušati ili se osjećaju kao da nikada neće ispuniti ta očekivanja.
Umjesto toga, dajte jasna dugoročna očekivanja sa „preprekama na putu“. Na primjer, odlazak na fakultet je dugoročna očekivanja, pa im pomozite da usput imaju kratkoročne ciljeve – da dobiju dobre ocjene, rade domaće zadatke, čitaju…
7. Kazna, a ne disciplina
Djeca treba da nauče da neke radnje dovode do ozbiljnih posljedica. Ali postoji velika razlika između discipline i kazne.
Djeca koja su disciplinovana misle – loše sam izabrao. Djeca koja su kažnjena misle – ja sam loš čovjek.
Drugim riječima, disciplina vašem djetetu daje samopouzdanje da može da donosi pametnije i zdravije odluke u budućnosti, dok ga kazna navodi da misli da nije u stanju da bude bolje.