Dječak star 11 mjeseci često se budi ujutro uz plač. Ponekad se ne smiri čak ni kada ga uzmem u naručje, nego još neko vrijeme plače. Spava u svom krevetiću, ali u našoj spavaćoj sobi. Noću se budi dva-tri puta, traži cuclu i brzo zaspi. Šta da radim kako ujutro ne bi bilo suza?
- Postoje osobe koje teže podnose stres buđenja - u odraslijoj dobi oni su nakon buđenja neraspoloženi, mrzovoljni i svadljivi. Taj dio osobnosti je prirođen i nije za očekivati da će se značajnije promijeniti do kraja života.
U ovako ranoj dobi vaš sinčić traži utjehu od vas. Vi ste uvijek na raspolaganju (mazite ga i pazite maksimalno) i kao "nagradu" za svoj plač dobije vaše cijelo biće. Naravno, riječ je o nesvjesnim postupcima, kako njega tako i vas koju majčinski instinkti maksimalno angažiraju.
Takvim postupanjem, u jednu ruku, hranite njegov obrazac ponašanja. Kada bi se pokušali malo rezerviranije ponašati, pružili bi mu šansu da sam razvije mehanizme kako se nositi sa neugodom buđenja. To nije lako, jer su emocije vrlo jake. Pokušajte zamisliti da imate desetoro djece i da se svi ujutro bude u isto vrijeme. Kako biste u toj situaciji postupili?
