Većina roditelja bila je u situaciji da dijete ne želi da podijeli igračku sa drugom djecom u parku i silno se upire objašnjavajući mališanu da preda predmet u kojem je uživao drugom djetetu jer je ono zainteresovano za njega, prenosi Verywellfamily.
Zašto to radimo?
Jedan od osnovnih principa ranog vaspitanja djece je njihovo učenje da se lijepo ophode prema drugarima, što mnogi roditelji poistovjećuju s dijeljenjem svega što dijete ima kod sebe u rukama.
Ono što je važno jeste da se zapitate s kojim ciljem tjerate dijete na dijeljenje? Da li mislite da će se dijete tako lakše uklopiti u društvo? Ili to radite zbog drugih odraslih koji su tu prisutni da ne bi pomislili da odgajate sebično i nemarno dijete?
Tokom ranog razvoja dijete uči kako da zadovolji sopstvene potrebe. Ideja o dijeljenju i pozajmljivanju je previše složena da bi dijete moglo da je razumije.
Dijete u ranom uzrastu nije razvilo empatiju i ne može da se stavi u ulogu drugog djeteta.
Kako smatra psiholog Lauri Markam, kada tjeramo djecu da dijele igračke učimo ih pogrešnim lekcijama, a to je da glasno plakanje pomaže da se dobije nešto što se želi i da bi svi trebalo da prekinu ono što rade kako bi nešto dali drugome samo zato što to drugi traži.
Roditelji sigurno ne žele ovakve poruke da prenesu djeci kada ih prisiljavaju da dijele.
Prema mišljenju psihologa, umjesto što dijete tjerate da dijeli treba da mu objasnite na koji način može da riješi sukob. Rješenje je dogovor kada bi drugo dijete koje želi igračku moglo da dođe na red za igru sa željenim predmetom.
Potrebno je da roditelj djeteta koje želi predmet odreaguje u datoj situaciji i nauči ga strpljenju.
Ako odrasli uvijek uskaču ili postavljaju granice, dijete gubi sposobnost učenja iz iskustva. Važno je da nauči kako da govori u svoje ime i na ljubazan način, pun poštovanja.
Djeca bi trebalo da imaju punu slobodu tokom igranja i da, kada su spremna, predaju igračku nekom drugom. Ovaj metod razvija samoregulaciju, samodisciplinu i sposobnost prepoznavanja svojih i tuđih osjećaja i nivoa zadovoljstva.
Djeca vole da usrećuju drugu djecu, ali kada to ne rade pod pritiskom. Roditelj mora da nauči dijete kako da sačeka svoj red, jer su krajnji cilj ove metode djeca koja su naučena strpljenju i empatiji.
(Telegraf.rs)
