Međutim, to kakvu će komunikaciju ostvariti sa njima najviše, naravno, zavisi od roditelja i strpljenja koje imaju.

- Ukoliko pokažete da imate vremena, da niste nervozni i strpljivo učestvujete u dječijim pokušajima da kažu šta žele, djeca će to osjetiti i biće ohrabrenija i sigurnija u pokušajima verbalizacije - kaže za Telegraf psihoterapeut Ana Popović.

Ona navodi da je osnovni preduslov da dijete osjeti zadovoljstvo i sreću, da roditelj bude zadovoljan.

Mališani nepogrešivo prepoznaju stanja u kojima su njihovi roditelji - nervozu, nezadovoljstvo...  Zato psiholozi često kažu srećnu djecu vaspitavaju zadovoljni roditelji. 

- Djeca vrlo brzo prepoznaju lažne autoritete koje mame i tate pokušavaju da izgrade povišenim tonom ili  nekom ćuškom. Prije ili kasnije oni to osjete i na početku će imati strah, jer je roditelj snažniji i jači, ali ćete zato u pubertetu pred sobom imati ozbiljnog kontraša i neposlušno dijete - objašnjava Popović.
Ona ističe da je opšte poznata stvar da djeca uče iz modela i primjera.

- Možete da im govorite šta god hoćete, ali to neće imati nikakav poseban uticaj na njih, ako se vi sami ne pridržavate toga. Na primjer djetetu kažete da ne pije gazirane sokove, dok sebi sipate u čašu to isto nezdravo piće. Dijete će možda u tom trenutku poslušati, ali već u nekom sljedećem neće smatrati da je to nezdravo, jer piju mama ili tata, a oni su ti koji znaju šta je dobro. Te oprečne poruke između riječi i ponašanja vrlo često zbunjuju mališane - objašnjava psihoterapeut.

Ona ističe da su roditelji preopterećeni obavezama i svakodnevicom i da nije uvijek lako naći vremena i strpljenja za dječije zahtjeve i potrebe.

- Djeci je potrebno naročito do sedme, osme godine da provode dosta vremena sa vama. Ali prosto nekada vas obaveze sprečavaju u tome. Ono što je najvažnije jeste da to vreme provedete kvalitetno i da se što bolje međusobno povežete. To će vam pomoći da u komunikaciji sa djecom pratite najviše svoje roditeljske instikte, a oni su često nepogrešivi - navodi Popović.

- Ohrabrite svoje mališane da razgovaraju sa vama. Komunikaciju bazirajte na pohvalama. Svi mi bolje reagujemo na pohvalu nego na kritiku. Sjetite se kako ste vi reagovali na kritike i ukoliko je to kod vas izazivalo negativne emocije kao što su ljutnja i bes budite sigurni da će i vaše dijete slično reagovati - ističe psihoterapeut.

Ona objašnjava da roditelj koji stalno kinje i kritikuje djecu šalje poruku djetetu da nije dovoljno vrijedno i da je nesposobno čime ga dovodi u situaciju da postane nesigurno i  ne ostvaruje svoje pune potencijale.

- Ako mu već nešto zamjerate i hoćete da ga iskritikujete, uradite to tako da ne bude neprijatno . Recite na primjer: "Sine, ti si dobar dječak, ali to što si sada učinio nije lijepo." Razgovarajte o neprijatnoj situaciji, a na ovaj način izrečena primjedba daće mnogo bolji rezultat - ističe Popović.

Ona navodi da je važno da roditelj smireno odreaguje u situacijama kada je dijete razdražljivo.

- Vi ste svjesniji od tih malih bića i možete da kontrolišete svoje raspoloženje i emocije. Ako dijete plače, a vi ste nervozni, ono upija još više vašu emociju, zato promijenite ponašanje i raspoloženje. Čim osjeti vaš mir i mališan će postati smireniji - ističe terapeut.

Ona navodi da umjesto da vičete na dijete što plače zbog određene frustracije, jer recimo sada ne može da pojede još jedan sladoled, spustite ton i gledajte mališana pravo u oči i objasnite mu zašto sada ne može sladoled, pa ga recimo izvedite u park ili u dvorište gdje će skrenuti pažnju s ljutnje.

Popović ističe da je važno da roditelji ne uspostavljaju autoritet na agresiji, odnosno na moći, jer su jači i stariji, jer na taj način šalju poruku da onaj ko je jači taj može da radi šta hoće.

-  Uključite djecu u svakodnevicu i pomozite im da se osećaju važni. Pitajte ih za savijet za neku odluku koju donosite. Važno je da date značaj njihovom mišljenju, jer im na taj način dajete osjećaj vrijednosti.  Imaće osjećaj da su poštovani, a onda će i oni poštovati druge i njihovo mišljenje- navodi Popović.

(Telegraf)