Luk pripada porodici lukova (Alliaceae) i biljka je s dvogodišnjim razvojem. Ima razgranat korjenov sistem s vrlo malo korjenovih dlačica, pa je moć usisavanja vrlo slaba. Lukovica se sastoji od pravog stabla, suvih ovojnih ljuski, sočnih mesnatih listova i od jednog do više pupoljaka. List se sastoji od asimilacijskog zelenog dijela (peraje) i neasimilacijskog dijela (lisnog rukavca). Pera su šuplja, na vrhu konusna sa voštanom prevlakom ili bez nje. Cvjetonosno stablo se razvija u drugoj godini života. Cvijet je loptasta i sadrži do 1000 cvjetova. Luk je biljka dugog dana i ne podnosi zasjenjavanje.
Porijeklom je s područja srednje Azije, ima visoku hranjivu vrijednost, visok sadržaj eteričnih ulja, izraženo fitocidno djelovanje kojim se reguliše bakterijski rad crijeva, pospješuje varenje, a svojim antiseptičkim djelovanjem pomaže radu organa za disanje pri prehladi. Lukovica sadrži 7-21 % suve materije, 6-10 % šećera, 120-170 mg C-vitamina, 1,6-5,9 % bjelančevina, zatim ulja, B-vitamina i minerala kalcijuma (Ca), fosfora (P) i gvožđa (Fe).
Agroekološki uslovi
Temperatura
Luk je dosta otporan prema niskim temperaturama, sjeme niče već na 3-5 °C, ali mu je optimalna temperatura za klijanje 15 °C. Ta se temperatura postiže pomoću stajnjaka koji prilikom svoje razgradnje oslobađa toplotu.
Voda
Luk sporo niče, potrebno ga je često zalijevati.
Zemljište
Zemljište treba biti rastresito, humusno i provjetreno, ako je pjeskovito potrebno je intenzivno navodnjavanje, pH 6-7, ne podnosi kisela zemljišta i ima velike zahtjeve prema osvjetljenju.
Agrotehničke mjere
Plodored
Luk kao i ostale kulture iz porodice Alliaceae ne smiju se uzgajati na istoj površini do 5 godina zbog brojnih zajedničkih bolesti i štetočina. Dobre predkulture luku su: pšenica, ječam, uljana repica i djeteline za ljetnju sjetvu ili jesenju sadnju ili pak krompir i pasulj za proljećnu sadnju. Kao predkulturu treba izbjegavati zob i raž jer ih napada ista štetočina. Udaljenost druge parcele luka treba biti njamanje 300 m.
Obrada zemljišta
Osnovnu obradu zemljišta za jesenju sadnju luka potrebno je obaviti odmah nakon skidanja pretkultura. Na većim površinama zemljište se ore do dubine od 30-35 cm, pođubri i pripremi kao za sadnju tanjiranjem ili sjetvospremačom. Na manjim površinama i u vrtu obrada i priprema zemljišta obavlja se ručno.
Đubrenje
Kako je sjetva u rano proljeće, obrada zemljišta počinje u jesen. U osnovnom đubrenju koristi se 600-800 kg NPK u korist azota i kalijuma, a 0,5 vrijednost fosfora (sve zavisi od analize zemljišta). Potrebno je tanjiranje (zatvaranje brazde). Prije sjetve unijeti još 300-400 kg NPK 7:14:21. Obrada zemljišta sjetvospremačom mora biti vrlo kvalitetna, bez mikrodepresija. Prihranjivanje se vrši i do dva puta i to u fazi 3 lista do 100 kg/ha KAN-a u fazi stvaranja glavica. Trebalo bi biti na oprezu s azotom jer isti produžava vegetaciju i utiče na kvalitet lukovice.
Sjetva i sadnja
Proizvodnja luka može biti iz sjemena i iz lukovice. Proizvodnja je rentabilnija iz sjemena jer je prinos viši, a proces proizvodnje u cjelosti je mehanizovan. Potrebna količina sjemena je 6-7 kg/ha ili 1 688 000 sjemena/ha, a količina sjemena zavisi od razmaka redova i razmaka u redu. Za proizvodnju krupnog luka potrebno je 27-30 biljaka u dužnom metru, a za sitnije glavice 30-35 biljaka. Razmak gredice od gredice je 50 cm (sije se najčešće u 5 redova razmaka 25 cm), a dubina sjetve je 1,5-2 cm. Proizvodnja luka iz lukovice traži visok nivo agrotehničkih mjera, mogućnost zalijevanja, a priprema zemljišta i đubrenje ista je kao i kod proizvodnje luka iz sjemena. Sadnja je nešto ranije, čim to omoguće spoljni vremenski uslovi, i obavlja se mehanizovano - sadilicom. Lukovice ne smiju da proklijaju, dubina sadnje 2 cm, a količina lukovica po ha 600-800 kg (u zavisnosti od krupnoće).
Odabir vrste luka za sjetvu
Dvije kategorije najčešćih uzgojnih vrsta luka su: proljetno-ljetni luk i višegodišnji luk hladnije klime. Sadi se u proljeće na sunčanom mjestu, pri temperaturama iznad 0°C, na dubini od oko 2,5 cm, s preporučenim razmakom od 10 – 12 cm između sadnica i 30 – 45 cm između redova. Luk se bere kasno ljeto ili rana jesen kada mu se listovi počnu sušiti i mijenjati boju.
Najpoznatije uzgojne vrste su: mladi luk, bijeli, žuti i crveni luk, ljutika i stoljetni luk, vlasac, poriluk.
Еvo kratkog opisa svakog od navedenih lukova:
1. Mladi luk: Mladi luk je luk koji se bere prije formiranja glavice. Ima nježniji okus od zrelog luka i često se koristi u salatama, supama i drugim jelima kao aromatični dodatak.
2. Bijeli luk: Bijeli luk je poznat po svojoj oštrijoj, pikantnoj aromi. Koristi se u raznim jelima širom svijeta i ima brojna ljekovita svojstva, uključujući antibakterijske i antivirusne učinke.
3. Žuti luk: Žuti luk ima slatkastiji okus od bijelog luka i često se koristi u supama, umacima i pečenjima. Takođe je bogat antioksidansima i nutritivno vrijedan.
4. Crveni luk: Crveni luk ima blago ljutkast okus i intenzivnu aromu. Koristi se sirov u salatama, marinadama i sendvičima, ali se takođe može pirjati ili pržiti.
5. Ljutika: Ljutika je vrsta luka s tankim, zelenim stabljikama i sitnim lukovicama. Ima intenzivan okus i koristi se kao začin u mnogim jelima.
6. Stoljetni luk: Stoljetni luk, poznat i kao rokambol, je biljka koja kontinuirano obnavlja lukovice iz godine u godinu. Njegova zelena stabljika koristi se u kulinarske svrhe, a takođe ima i ljekovita svojstva.
7. Vlasac: Vlasac je aromatična biljka s tankim zelenim stabljikama i ljubičastim cvjetovima. Koristi se kao začin u salatama, supama i jelima od jaja te je poznat po svojim ljekovitim svojstvima.
8. Poriluk: Poriluk je lukovica s dugim, zelenim stabljikama i bijelim bazama. Ima blagu, slatkastu aromu te se često koristi u supama, varivima i umacima. Poriluk je bogat vlaknima i vitaminima te pruža brojne nutritivne prednosti, uključujući podršku zdravlju srca i probavnog sistema.
Dobre i loše ''komšije'' luka
Dobre komšije luka, koji će doprinijeti uspješnoj kultivaciji u njegovoj blizini, uključuju: tikvice, mrkvu, krastavac, pastrnjak, zelenu salatu i rajčicu.
Posebno je važno istaći da je jedan od najkorisnijih biljaka u blizini luka mrkva, koja ne samo da doprinosi uspješnom uzgoju luka, već ga i štiti od lukove muhe. Istovremeno, luk djeluje kao zaštita za mrkvu od mrkvine muhe.
Biljke koje nije dobro saditi u blizini luka su: krompir, mažuran, špinat, pasulj i kupus.
Prilikom sadnje luka savjetujemo vam i da obratite pažnju na plodored. Luk i njegovi rođaci kao što su češnjak, zimski luk i poriluk nikada ne bi trebali biti posađeni na isto mjesto najmanje tri godine.
Njega zasada
Navodnjavanje luka moguće je sistemom kišenja (koje se naročito primjenjuje nakon sjetve luka kako bi se spriječilo stvaranje pokorice), sistemom „kap po kap“ kao i navodnjavanjem u brzade. Zalijeva se intezivnije tokom suvog vremena i redovno plijevi, pogotovo dok se oblikuju biljke. Okopavati ga treba plitko, pazeći da se ne ošteti relativno plitko korijenje, a obično su dostatna 2-3 kultiviranja. Prvi se put kultivira nakon nicanja, a zatim 2-3 nedjelje kasnije, s tim da se pritom i prihranjuje s 1-1,5 kg KAN-a na 100 m². Navodnjavanje je poželjno u početnim fazama rasta, kada luk razvija novo lišće i dok lukovica raste (ako je suvo proljeće).
Vađenje luka
Luk se vadi kada lišće omekša i počne se sušiti, a oko 70 % stabljika polegne. Vadi se, u zavisnosti od sorte, od početka do kraja avgusta, ali bolje je do 15.08. jer, što glavica duže ostane u zemlji, smanjuje joj se kvalitet i teže se čuva. Vađenje se planira kada je vrijeme suvo, vadi se vadilicama, luk ostaje u u trakama. Luk se sprema u skladišta, ljušte se suvišne ovojne ljuske, kalibrira i pakuje u pletene polietilenske vreće. Skladišti se na temperaturi 0-2 ºC i RV (relativna vlažnost vazduha) 70-75 %, tako se može čuvati cijelu godinu. Iz sjemena direktnom sjetvom prinos može biti 40-50 t/ha, a iz lukovice 20-25 t/ha.
Bolesti luka i štetočine luka
Najčešće bolesti i štetočine na luku uključuju:
Bolesti:
- Plijesan luka
- Siva plijesan
- Hrđa luka
- Bijela trulež
Štetočine:
- Lukova muha
- Thripsi
- Gusjenice lukove muhe
- Lukova mušica
- Paukove grinje.
Ove štetočine i bolesti mogu prouzrokovati značajne štete na usjevu luka, stoga je važno redovito pratiti njihovu prisutnost i preduzeti odgovarajuće mjere kontrole kako bi se očuvala zdrava biljka i osigurao maksimalan prinos.
Postoje neke preventivne mjere koje se mogu poduzeti kako bi spriječili bolesti:
Dobro upravljanje tlom: Održavanje zdravog organskog tla s dobrim drenažnim sastavom može smanjiti rizik od razvoja bolesti.
Rotacija usjeva: Redovna rotacija usjeva pomaže u sprečavanju nakupljanja patogena u tlu i smanjuje mogućnost širenja bolesti.
Pravilno zalijevanje: Održavanje ravnoteže u zalijevanju, izbjegavajući prekomjerno ili nedostatno zalijevanje, pomaže u sprečavanju bolesti povezanih s vlagom.
Pravilna gustoća sadnje: Prekomjerna gustoća sadnje može rezultirati lošom cirkulacijom vazduha između biljaka, što može pogodovati razvoju bolesti. Pridržavanje preporučenog razmaka između biljaka pomaže u smanjenju rizika.
Higijena: Redovno uklanjanje korova i biljnih ostataka može smanjiti broj skrovišta za patogene.
Pravilna ventilacija: Osiguravanje dobre ventilacije oko biljaka može spriječiti nakupljanje vlage i smanjiti rizik od razvoja plijesni i drugih bolesti.
Korištenje zdravih sadnica: Odabir zdravih sadnica luka može smanjiti rizik od unošenja bolesti u vaš vrt.
Primjena preventivnih tretmana: Primjena preventivnih sredstava za zaštitu biljaka može pomoći u zaštiti biljaka od određenih bolesti, osobito u područjima s visokim rizikom.
Pažljivo provođenje ovih mjera pomoći će u smanjenju rizika od bolesti i održavanju zdravih biljaka luka tokom uzgoja.
