Mediteranska ishrana u samom je svjetskom vrhu najzdravijih načina ishrane, povezana sa značajnim zdravstvenim koristima, uključujući uopšteno nižu smrtnost, smanjen rizik od hroničnih bolesti poput bolesti srca, raka, dijabetesa, gojaznosti, upalnih bolesti, Alchajmerove i Parkinsonove bolesti, može da podstakne bolji san, očuva pamćenje i mentalnu oštrinu, ublaži tjeskobu i depresiju…
Mnoge su namirnice u mediteranskoj ishrani naročito blagotvorne za zdravlje, a među njima je i jedna koja je još uvijek potcijenjena.
Raštan (raštika, lat. Brassica oleraces acephala) smatra se jednom od najzdravijih namirnica na svijetu, i to ne bez razloga: siromašna je kalorijama, a izuzetno bogata vitaminima i mineralima, ali još je uvijek potcijenjena u poređenju s keljom, kupusom, blitvom ili špinatom.
Raštan je izuzetno poželjan u ženskoj ishrani jer je bogat flavonoidom maempferolom. Istraživanja pokazuju da žene imaju 40 odsto manje šanse za rak jajnika ukoliko unose dovoljne količine ovih flavonoida.
O njoj piše i Njujork Tajms
Da je to starinsko mediteransko povrće popularno u svijetu svjedoči činjenica da je prestižni Njujork Tajms raštan svrstao među najzdravije i najskuplje namirnice za koju će zbog njenih izuzetnih nutritivnih i ljekovitih svojstava obožavaoci izdvojiti i do sto dolara. Na američkim jelovnicima pravi bum doživjela je u posljednjih deset godina, a kao neizostavan dio jelovnika preporučuju je brojni stručnjaci. Ali pomalo zaboravljeni raštan vraća se u restorane.
Osim što je raštan bogat mnogim djelotvornim sastojcima za naš organizam i preporučuje se u svakom jelovniku, dio je i gastrokulture Mediterana i Jadrana.
Raštan se na Mediteranu jede već dvije hiljade godina, a postoje zapisi koji pokazuju da su Grci u to vrijeme kultivisali i mnoge druge vrste kupusnjača. Iz stare Grčke potiče i jedan mit o raštanu. Jednom kad je Zevs morao da protumači dva potpuno suprotna proročanstva, počeo je toliko da se znoji, a gdje god bi pala kapljica znoja izrastao bi raštan. Zevs je počeo da jede lišće što mu je prosvijetlilo um i od tada je raštan postao njegovo posvećeno jelo.
Rimljani su takođe konzumirali raštan, a o njemu su pisali Marko Porcije Katon Stariji i Plinije Stariji. Smatra se i da su Rimljani odnijeli raštan u Veliku Britaniju i u Francusku još u 4. vijeku prije nove ere, odakle se raštan se proširio po cijelom svijetu. Tokom 17. vijeka odnijet je u Sjevernu Ameriku, a zanimljivo je da je uzgoj raštana naročito raširen u Južnoj Karolini.
Pravilna priprema
Pravilna priprema raštana ključna je za očuvanje maksimalne količine hranjivih materija. Kao i ostalo povrće, raštan se savjetuje što kraće kuvati; najbolje pet minuta kuvati na pari kako bi vlakna omekšala i kako bi se povećala njegova svarljivost, a istovremeno očuvali hranjivi sastojci. Raštan se jede i sirov. Često se stavlja u pesta ili druge umake.
Prije konzumacije, listove raštana treba temeljno oprati pod mlazom hladne vode, ali ga ne treba natapati u vodi jer tako gubi vitamine topljive u vodi. Raštan će svjež ostati u frižideru i do pet dana. Čuvajte ga u prozirnoj foliji i maksimalno istisnite vazduh. Tako neće uvenuti, požutjeti i izgubiti vrijedne sastojke.
