U sezoni slava mnogi imaju dilemu šta bi trebalo da urade sa slavskom svijećom kada dan slave prođe. Takođe, mnogi ne znaju na koji način bi trebalo ugasiti svijeću – da li na uobičajen način ili postoji određeno pravilo koje bi trebalo poštovati kako “ne bi naljutili sveca”.
Najbolje je da slavska svijeća bude od pravog voska, jer se on sporije i ravnomjernije topi. Dužina svijeće zavisi od materijalnih mogućnosti domaćina, a najčešće u crkvenim prodavnicama nude one od 50 do 60 centimetara.
Svijeću možete da ukrasite papirnim ukrasom, koji je ujedno i zaštita da vosak ne padne na stolnjak. Posljednjih decenija običaj je da se na svijeću zalijepi sličica sveca zaštitnika.
Običaji nalažu da domaćin upali slavsku svijeću neposredno pred rezanje kolača. Prije nego što to učini, trebalo bi da se prekrsti, pomoli, pomene Boga i sveca kojeg slavi, poljubi svijeću i onda je upali.
Slavska svijeća trebalo bi da gori tokom cijelog dana. Kada domaćin želi da je ugasi, trebalo bi da se prekrsti, uzme čašu sa vinom, iz nje zahvati malo vina i sipa uz fitilj sveće. Vino će lagano ugasiti svijeću.
Mnoge domaćice poslije obilježavanja slave odlažu slavsku svijeću u fioku i pale je prilikom zajedničkih porodičnih molitvi tokom godine. Druge, pak, čuvaju svijeću i prije naredne slave nose je u crkvu i pale prije liturgije. Oba običaja su ispravna.
Slavsku svijeću, možete, takođe paliti i kada sveštenik bude dolazio u dom da sveti vodicu pred Uskrs, ali i kada vam naiđu teški trenuci u životu, pa želite da se pomolite svom svecu zaštitniku i pronađete duševni mir.
