Avioni nisu baš najudobnija mjesta, ali nekako, mnogi putnici imaju tendenciju da se raskomote i više nego što je neophodno, tokom leta. Možda mislite da ste prošli neopaženo kada ste izuli cipele, ili kada vaša djeca izdrobe čips svuda po podu, ali stjuardese su sve to vidjele. Članovi kabinskog osoblja sve primjećuju, jer se određena ponašanja i raznorazne putnučke ''smicalice'' veoma često ponavljaju. Kada ste mislili da vas niko ne primjećuje, varate se- tako su mislili i mnogi prije vas.
'Ljudi generalno veoma slično razmišljaju. Iz mog iskustva, putnici se mogu podijeliti na one koji: stalno nešto zapitkuju, one koji namjerno krše pravila, one koji samo traže pažnju, i nezainteresovane...pa dobro, ima tu još pod-kategorija'', rekla je jedna stjuardesa sa zavidnim brojem milja iza sebe.
Ona kaže, da taman kad pomisli da je vidjela sve- ponovo se iznenadi!
Sara Nelson, međunarodna predsednica Udruženja stjuardesa, podijelila je svoje savjete sa ''Today'', razlažući ih na 5 vodećih stvari koje stjuardese nikada ne bi uradile kao putnici u avionu.
1. Ne očekujte da će vam stjuardesa čitati misli
''Stjuardese su na letu i psiholozi, bebisiterke, konobarice, i medicinske sestre...ali mi ne čitamo još i misli'', objašnjava Nelson.
Na primjer, kada vaša stjuardesa ide pored vas tokom servisa, pokušajte da budete što je moguće više precizniji da biste im olakšali stvari. Ako želite kafu, obavezno navedite kakvu želite: crnu, sa mlijekom, šećerom i tako dalje. Zamislite da svaki dan po 200 ljudi na svakom letu pitate : '' Šta želite uz kafu?''
Nemojte pokušavati da dozovete stjuardesu bockajući je prstima u leđa, to je osnov bon- tona. Uvijek pođite od sebe, da li biste vi voljeli da vam neko zabada prst u leđa ili ruku? Dozivanje sa ''Alo'', je takođe veliko Ne.
Ljubaznost i maniri prema posadi mogu vam povremeno donijeti neke lijepe pogodnosti, ističe Nelson.
2. Ne tretirajte avion kao svoj dom
' Za ljubav prema svemu što je sveto, molim vas ne skidajte cipele tokom leta. Ovo se stalno dešava. Nerijetko, ljudi osjete toliku slobodu da svoja stopala podignu na sjedište ispred, i time smetaju drugom putniku, ili čak na staklo ispred sjedišta posade, tako da dok sjede moraju da gledaju vaše bose noge.''
Možda se čini kao očigledna stvar, međutim Nelsonova je objasnila zašto ova neprijatna navika može stvoriti probleme:
''Ovo stvara često sukob, da ne govorimo o neugodnim mirisima. Ova praksa je neprihvatljiva bilo da jsedite, ili se bosi krećete po avionu, ili čak ulazite u toalet bez obuće, što se često dešava'', naglašava ona i dodaje:
''Za one od nas koji su gledali kako se avioni okreću nazad i pale, bez prethodnog čišćenja, kako bi stigli ''slot'', vjerujte na riječ da ne želite da šetate okolo sa izuvenim cipelama.''
3. Prije nego što avion krene sa spuštanjem, pravac toalet
U trenutku kada piloti daju signal, a posada uradi objavu da je avion krenuo sa snižavanjem ka destinaciji, imaćete još 10tak minuta do pripreme za slijetanje, kada morate ostati vezani. Uvijek je bolje da posjetitie toalet u ovoj fazi, dok je kretanje još uvijek moguće, jer jednom kad se znak za vezivanje uključi, u obavezi ste da to i učinite, i ostanete na sjedištima. To važi i za djecu, zato im ponudite odlazak u toalet ranije, kada to i mogu.
''Po nepisanom pravilu, ljudi i djeca piju tokom čitavog leta i onda, sačekaju da se uključi znak za obavezno vezivanje i žele u toalet. Baš u trenutku kada to ne bi smjeli. Zbog svoje lične bezbjednosti. Onda kada im to nije omogućeno, jer toaleti se zaključavaju, kreću da se svađaju i vrijeđaju posadu. Vidjela sam ovo milion puta.''
4. Ne puštajte glasno muziku
Nelson navodi, da je bezbroj puta doživjela da jedan ''pametnjaković'' ili cijelo društvo, odluče da naprave žurku na avionu. Oni puštaju glasno muziku, maltretiraju ljude koji žele da spavaju, a nerijetko i žele da popiju koju flašicu više, ne znajući da posada ima odgovornost da prekine sa služenjem alkohola, ukoliko smatra da situacija izmiče kontroli.
5. Ne budite ''Onaj Jedan poseban''
U razgovoru sa mnogim stjuardesama i stjuartima, Nelson je shvatila šta se najčešće dešava što ih iritira. Jedna od glavnih stvari, je definitivno to da kada se vrata zatvore, i Perser stane ispred svih da uradi objavu dobrodošlice, uvijek, ali uvijek, se jedna osoba seti da u tom tenutku baš nešto mora da izvadi iz kofera, pa se odvezuje i ustaje. Isto i tokom demonstracija bezbjednosnih procedura- tada se ne ustaje, jer možete zakloniti vid nekom drugom putniku, a takođe dekoncentiršete posadu tokom procedure.
'' Kada je znak za vezivanje uključen- ostanite da sjedite i poštujte ovo važno pravilo.''
I posljednje, ali ne manje bitno, Nelson kaže:
'' Kada avion sleti i dodirne pistu, nikako nije trenutak da ustajete i odmah skačete da otvarate kompartmente u želji da uzmete svoj prtljag. Teško ćete izaći prije ostalih. Uvijek bar jedan ''pametniji od drugih'' ustane, dok ostali sjede, u želji da prvi uzme stvari i pripremi se za izlazak. Posada je alergična na ovakvo ponašanje, da ne govorim o bezbjednosnom faktoru, da u pokretu putnik može pasti, a stvari mogu ispasti iz otvorenog odjeljka i pasti nekome na glavu, kao što je bilo slučajeva'', završava priču ona.
