Većina ljudi pribjegava običaju bacanja grumena zemlje na sanduk, čak i ne znajući njegovo pravo značenje. Kako stariji ljudi, tako i mladi, povodeći se takvim primjerom, čine to izgovarajući pri tome riječi: “Neka mu je laka crna zemlja”.
Taj čin ima svoje porijeklo u magijskoj zaštiti od mrtvih. Kada svi prisutni bace po neki grumen, onda grobari završavaju posao vraćajući svu ostalu zemlju koja je iskopana iz rake preko sanduka pokojnika. U razna vremena na različite načine se štitilo od mrtvih u strahu da se ne povampire.
Živi su pribjegavali raznim lukavstvima da bi ovo izbjegli.
Postoji običaj da se ne vraćaju istim putem kojim su i došli na sahranu pokojnika, ili su zatrpavali kamenjem grob da se pokojnik ne bi povampirio.
Bacanje zemlje je sliča ritualna radnja.
Svako baca po neki grumen zemlje da zemlja bude teža. Kao odušak savjesti je što se kaže da pokojniku bude laka zemlja ne znajući da je to zaštita upravo od pokojnika. U većini naših krajeva se uz grumen zemlje baca i po koji sitan novčić, kojim se na simboličan način, poručuje pokojniku da isti novac ponese nekom pokojniku koji je bio blizak onome ko je novčić bacio.
(Espreso)