Ova njegova rečenica možda i najbolje opisuje trenutno raspoloženje prema jednom od najvećih živih reditelja - pola svijeta ga prezire, a druga polovina mu se divi.

Tako polarizovane su i kritike Alenove autobiografije u kojoj na 400 stranica govori o svom odrastanju u Bronksu, roditeljima, filmskim uzorima, velikim ljubavima, ali i još jednom negira optužbe o zlostavljanju.

U njegovoj ispovijesti, očekivano, najveću pažnju izazvali su dijelovi o sukobu sa Miom Farou, brak sa usvojenom kćerkom i optužbama biološke kćerke Dilan.

Na početku knjige, Alen svoju decenijsku partnerku Miu Farou opisuje kao "vrlo, vrlo lijepu", ali se taj ton ubrzo mijenja. Prisećajući se trenutka kada je glumica pronašla golišave slike njihove usvojene kćerke Sun-Ji u Alenovom stanu, reditelj piše:

- Mia je voljela tu svoju reputaciju svetice, divljenje javnosti, ali u realnosti nije voljela djecu niti ih je pazila.

Alen čak tvrdi da je njegova bivša partnerka maltretirala djecu, posebno usvojenu Sun-Ji, a kada je saznala za njihovu vezu, kaže reditelj, "osvetila mi se preko Dilan". Farou je, prema pisanju oskarovca, "iskoristila njegovu miljenicu, tada sedmogodišnju djevojčicu, i ubijedila je u to da ju je otac zlostavljao".

- Nikada nisam spustio prst na Dilan, niti sam učinio nešto što bi ni izdaleka moglo biti protumačeno kao zlostavljanje. To je totalna izmišljotina, od početka do kraja - tvrdi Alen u svojoj ispovijesti.

Cijela knjiga je i svojevrsna oda Alenovoj 35 godina mlađoj supruzi Sun-Ji Previn, sa kojom je u braku dvije decenije, kada je i počela kontroverza o "reditelju-pedofilu".