Mlada i prkosna Romkinja Severina Lajtman krasi septembarsku naslovnicu hrvatskog izdanja magazina Еl (Elle).
Ova mlada žena koja ruši sve predrasude danas je uspješna studentkinja dva strana jezika na Filozofskom fakultetu, a uz studiranje i rad (kako bi si osigurala egzistenciju), marljivo brusi svoj glumački talent kako bi joj se još jedna želja ostvarila – da upiše glumu na zagrebačkog Akademiji dramske umjetnosti.
"Biti na naslovnici međunarodnog časopisa mi zaista puno znači i velika mi je čast što sam dobila priliku. Nisam ni sanjala da ću ikada išta u modnom svijetu raditi, no spontane stvari su mi najbolje i sigurna sam da mi je ovo jedna od najboljih stvari što mi se događa u životu", ističe Severina.
Jelena Veljača, glavna urednica hrvatskog izdanja Еla, objašnjava kako je zapravo cijeli novi broj posvećen različitim identitetima i slavi različitost i priliku da zaista budemo ono što jesmo, piše net.hr.
"Novi broj hrvatskog Еla ulovio se u koštac s temom koja je možda jako trendi, ali i najosjetljivija od svih tema: identitetom. I dok se identiteti često koriste za ideološke pa i političke bitke, Еl u svojoj tradiciji ima slavlje svih različitosti i doista autentično prihvaćanje promjene. Štaviše, Еl kao brend često je u bazenu lajfstajl i modnih časopisa bio lučonoša progresivnih misli i dijaloga, što je put kojim 'novi' hrvatski Еl ponosno kroči. Od naše kaver djevojke, koja je Romkinja i koja žudi za životom iznad nacionalnosti, ali bez skrivanja - uz ponos i prihvaćanje onoga ko jesmo, preko Barbare Nole, inspiracije za sve žene koje su nakon velike ljubavi ostale same i sada hrabro kroče u svijetu koji je krojen za heteronormativne nuklearne porodice, do Leone Paraminski, koja govori o karijernim i životnim promjenama u drugom smjeru od očekivanog za jednu zvijezdu - smjeru porodicu, mira i ljubavi, namjera nam je slaviti sve životne odabire, i biti uistinu inkluzivni!", ističe Veljača.
Kad je 21. novembra 1945. godine, Helena Lazaref, Ruskinja rođena u Parizu, pokrenula moderan ženski časopis koji će postati glavna stvar u domu svake žene u Francuskoj, željela je samo najbolje za svoje čitateljke, cijenila ih je i smatrala da zaslužuju da ih se konačno smatra jakim i nezavisnim ženama, aktivnim učesnicima društva, koje ne samo da imaju što za reći i nego i žele da ih se čuje.
Nadahnuta vremenom koje je provela u Njujorku toekom Drugog svjetskog rata, Lazaref je razvila vlastiti koncept za ženski časopis čiji je ključni urednički pristup bio pružiti ženama ekskluzivan i neusporediv pristup modi i ljepoti, a istovremeno zadržati bliskost sa svojim čitaocima.
