Iz života Svetog Evpla ostalo je zabilježeno da je bio đakon u Katani Sicilijskoj gdje je u to vrijeme živio značajan broj hrišćana. Čuvši da se Hristovo učenje na tom ostrvu brzo širi, car Dioklecijan poslao je izvjesnog vojvodu Pentagura da uništi sve hrišćane koje tamo nađe.

Međutim, kada je stigao na Siciliju, Pentagur ne nađe nijednog vjernika jer su se svi na vrijeme sakrili. Tada neko optuži Svetog Evpla da ga je vidio kako okolo “ide s nekom knjigom kod tajnih hrišćana i čita im tu knjigu”.

Ta knjiga zapravo je bilo sveto Jevanđelje i Rimljani zbog toga uhapsiše Evpla, objesiše mu knjigu o vrat i odvedoše ga u tamnicu gdje je izgladnjivan nedjelju dana.

Nakon ovoga, svetitelja podvrgoše strašnim mukama. Silno su ga tukli gvozdenim motkama, a on im se prema predanju rugao: “Ove su muke za mene kao paučina, nađite neke ljuće”.

Po predanju, kada su Svetog Evpla izveli na gubilište, on je otvorio Bibliju i počeo da čita iz nje okupljenom narodu. Čuvši njegove riječi i vidjevši kako istrajno strada zbog svojih uvjerenja mnogi povjerovaše u Hristovo učenje i postadoše hrišćani.

Prema istorijskim zapisima Sveti mučenik i arhiđakon Evplo postradao je 304. godine, a njegove čudotvorne mošti danas leže u jednom selu blizu Napulja zvanom Vico della Batonia.

Stari Svetog Evploa smatraju zaštitnikom “ljudi od pera”, učenjaka i mislilaca koji često stradaju zbog svojih stavova i uvjerenja. Vjeruje se da ovaj mučenik bdije nad njima i da će pomoći svakome ko mu se obrati ovom molitvom:

“Mučenik Tvoj Gospode, Evplo, u stradanju svome je primio nepropadljivi vijenac, od Tebe Boga našega, jer imajući pomoć Tvoju mučitelje pobijedi, a razori i nemoćnu drskost demona: Njegovim molitvama spasi duše naše.”

Takođe, predanje kaže da ujutru čim ustanu, žene moraju da se pomole ovom svetitelju, a da je grijeh gordosti ono čega se moraju odreći, kako bi izbjegle nesreću koja će ih pratiti do kraja života.

Izvor: Dnevno.rs